Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.

Blagostanje (hrv. blago + stanje) stanje je koje pojedinci doživljavaju na različite načine. Blagostanje nije mjerljivo, upravo zbog niza prefiksa koji se uz taj pojam vežu.


Znate ono kada krenete pospremati sobu i odlučite to temeljito obaviti. Pa počnete iz svih mogućih ladica, ormara i zakutaka vaditi stvari i slagati ih na jednu hrpu. Zatim jednu po jednu stvar promotrite pa je ili bacate u smeće ili zadržavate i nalazite joj prikladno mjesto?

E sad, svako toliko ja krenem raditi to isto sa svojim međuušnim prostorom. To se uglavnom događa kad pronađem motivaciju za promjenom i odlučim da je vrijeme da se pozabavim s onim što u njemu obitava. S obzirom da su to uglavnom sjećanja, misli i doživljaji svih vrsta i vela nekih se (onih ružnih), za razliku od smeća u sobi, malo teže riješiti. Međutim mogu se fino preraditi, izvući iz njih ono nešto mudrih pouka što se da, a ostatak pospremiti u najudaljeniju ladicu uvjetno nazvanu „Otpad“.

Međutim, kao i prilikom pospremanja sobe, ponekad se dogodi da motivacija u procesu odlučivanja što i gdje smjestiti naglo dobije krila i odleprša nekom drugom sretniku hebat život. Nakon nekoliko mjeseci vi se naviknete na sav taj nered i hrpu, koja umjesto manja zapravo postaje sve veća i veća. Naime, vi postajete „sretni“ vlasnik svačeg nečeg novog, a kad je međuušni prostor u pitanju radi se uglavnom o novim sjećanjima, mislima i idejama kojima treba pronaći mjesto. Sad već pretpostavljate da sam ja prije nekog vremena (sram me reći koliko tome ima) krenula u „generalku“. Preturanje po tom „unutarnjem blagu“ me dovodilo do ludila i svakim danom sam sve više i više gubila motivaciju. Dok su neke stvari vrlo brzo dobile svoje mjesto, s drugima nikako nisam izlazila na kraj. Onda bi došlo nešto novo i poremetilo kompletnu koncepciju prije složenog. S obzirom da nikako nisam uspijevala pohvatati konce tog već dobro upetljanog klupka, šutnila sam ga u kantun i odlučila ignorirati neko vrijeme. Međutim, došlo je ljeto i toplotni val, klupko se ubuđavilo i počele su se kotiti inteligencije koje naveliko interferiraju sa mojom vlastitom.
I sad tu sjedim, tipkaram, po treći put srčem duplu kamilicu i mislim se da li je napokon došlo vrijeme da potražim pomoć za pospremanje tog nereda jer lako bi se moglo dogoditi da ubrzo sve bude spremno za „Otpad“. A bila bi šteta kad znam da nije sve u tom neredu za odbaciti….