ponedjeljak, 30.04.2007.
Come as you are
Danas ne znam što da pišem. Prošla me volja za svime. Ne znam što da radim. Više ne znam dal neke stvari uopće imaju smisla. Promatram malo svijet oko sebe. Ne sviđa mi se. Možda je to samo meni tako.. takva slika u mom mozgu u mojim očima. Hmm... nemam odgovor na to pitanje. Javio mi se danas frend kojeg nisam čula 100 godina i jako me razveselio. Ajde bar netko misli na mene. Razmišljam o mnogo stvari. O školi, o natjecanjima, o svom ponašanju prema drugima, o ponašanju svijeta prema meni. I sve mi je nekakao u magli. Al valjda će jednom puhnuti taj vjetar istine pa i meni neke stvari postanu jasne. Sve me boli al mislim da je ta sva bol u glavi. Ajoj totalno sam izgubljena. Trebam mira i malo mašte da neke stvari iz riječi pretvorim u djelo. Baš sam danas promatrala svog oca dok je nešto črčkao po papirima. Zadivilo me to kako taj čovjek iz ničega napravi nešto. On iz običnih črčkarija napravi umjetničko djelo. Čovjek ima ideju! Da bar meni tak nešto svakodnevno padne napamet... gdje bi mi bio kraj? Oduvijek am se divila velikim ljudima koji su učinii nešto za dobrobit ljudi, a loše su završili. Imam dva primjera. Evo, Ernesto Cheguevara je poginuo samo zato što je želio pomoći ljudima i zato što je želio poput Krista mijenjati svijet nabolje. I to mu je velika hvala- kaj su ga ubili. Zatim naš Ivica Račan. Čovjek koji je puno učinio za našu državu, al eto ta sudbina nije dozvolila da još poživi i učini neke dobre stvari za hrvatski narod. Joj kako mi se život gadi kada vidim kako je nepravedan (život). Al to je jedna velika igra, poput ruskog ruleta. Možeš dobiti nešto,ali i izgubiti glavu. Zato mi se uvijek činilo,a i činit će mi se da život treba proživjeti dostojno, potruditi se da postigneš čim više, voljeti ljude koji vole i tebe. I tada imaš upotpunjen život. Stoga ne mojte čekati da život dolazi k vama idite vi k njemu i doživite tu čar života.
- 21:18 -
nedjelja, 29.04.2007.
I´m back
Evo me, vratila sam se! Samo na drugoj adresi. Onaj moj stari blog nažalost propada al kaj bi mu ja. Krivi su oni s blog. hr. Uopće si nisam mogla uć na blog tako da... evo novi. Ništa se bitno neće razlikovat od prethodnog. Bez brige! Danas sam malo tužna. Ne znam zašto al tako je. Ne znam kaj da napišem, sve su me mudre misli ostavile. Možda me frendovi inspiriraju nečime al oni su svi ko zna gdje tak da sam prepuštena sama sebi. Malo sam razmišljala o svojim postupcima koje sam napravila ovih dana. Mislim da nisu baš bili najispravniji al.. jbg i ja sam čovjek pa griješim. ( Errare humanum est) lat. Ljudski je griješiti. Mislim da sam puno ljudi povrijedila ovih dana. Za neke mi je žao al za neke mi se stvarno fućka. Ljudi nekad znaju biti prokleti i onda ih naravno boli kad im naplatiš tu njihovu zloću. Sve ima svoju cijenu pa tako i zlo. Osim zloće mrzim dvije stvari: dvoličnost i lažnu nadu. Dvoličnost zato što gubim povjerenje u takvu osobu, a lažni nadu zato što je tako deprimirajuća. Ništa nije savršeno. Onaj ko tako misli je lud. Ne postoji to legendarno savršenstvo. I da je tako uvijek ima nešto što će ti iskrsnuti. Svakodnevno susrećem ljude koji imaju problema. Neki manjih neki većih i tako sve u krug. Još nisam upoznala savršenu osobu. Ni ljubav nije savršena. Uvijek ćeš naići na neku prepreku koja ti stoji na tom putu. A i bolan je taj put. No taj put me i toliko ne zamarava. Jedna legenda kaže kao je Bog rastavio duše dvoje mladih ljudi i razbacao ih okolo po svijetu sa zadaćom da jedna drugu nađu. Ako još niste pronašli svoju ne zabrinjavajte se možda i ona negdje još uvijek traži vas.
- 20:11 -
