Evo me, vratila sam se! Samo na drugoj adresi. Onaj moj stari blog nažalost propada al kaj bi mu ja. Krivi su oni s blog. hr. Uopće si nisam mogla uć na blog tako da... evo novi. Ništa se bitno neće razlikovat od prethodnog. Bez brige! Danas sam malo tužna. Ne znam zašto al tako je. Ne znam kaj da napišem, sve su me mudre misli ostavile. Možda me frendovi inspiriraju nečime al oni su svi ko zna gdje tak da sam prepuštena sama sebi. Malo sam razmišljala o svojim postupcima koje sam napravila ovih dana. Mislim da nisu baš bili najispravniji al.. jbg i ja sam čovjek pa griješim. ( Errare humanum est) lat. Ljudski je griješiti. Mislim da sam puno ljudi povrijedila ovih dana. Za neke mi je žao al za neke mi se stvarno fućka. Ljudi nekad znaju biti prokleti i onda ih naravno boli kad im naplatiš tu njihovu zloću. Sve ima svoju cijenu pa tako i zlo. Osim zloće mrzim dvije stvari: dvoličnost i lažnu nadu. Dvoličnost zato što gubim povjerenje u takvu osobu, a lažni nadu zato što je tako deprimirajuća. Ništa nije savršeno. Onaj ko tako misli je lud. Ne postoji to legendarno savršenstvo. I da je tako uvijek ima nešto što će ti iskrsnuti. Svakodnevno susrećem ljude koji imaju problema. Neki manjih neki većih i tako sve u krug. Još nisam upoznala savršenu osobu. Ni ljubav nije savršena. Uvijek ćeš naići na neku prepreku koja ti stoji na tom putu. A i bolan je taj put. No taj put me i toliko ne zamarava. Jedna legenda kaže kao je Bog rastavio duše dvoje mladih ljudi i razbacao ih okolo po svijetu sa zadaćom da jedna drugu nađu. Ako još niste pronašli svoju ne zabrinjavajte se možda i ona negdje još uvijek traži vas.
Post je objavljen 29.04.2007. u 20:11 sati.