Champs-Elysees

Nafarbali smo se ovaj vikend. Nismo mi doduše nego maler. Došla je na red Vitina soba. Zapravo smo sobu za njega uredili prije nego što se rodio (novi prozori, laminat, radijator i sredili zidove) ali kako je do prve godine spavao s nama u spavaćoj sobi, u međuvremenu smo promijenili plan. I tako je soba namijenjena njemu iz praktičnih razloga postala naša nova spavača soba. To je naime najhladnija soba (zimi) u stanu zbog dva vanjska zida i smjera sjever-istok, a ljeti najtoplija iz istih razloga.
Pa smo odlučili da njegova soba bude ona sa boljom pozicijom (a koja je prije bila naša spavača soba) .

Inače farba mužić i to radi stvarno OK . Ali za ovu smo sobu ipak angažirali profesionalca, jer je trebalo skidati tapete i temeljito pripremiti zidove za farbanje. Čovjeka znam odavno, a i da je farbao gotovo cijeloj zgradi što znači da radi dobro. Sve smo se lijepo dogovorili, njegov materijal, cijena itd i posao je napravio stvarno dobro ali je spooooor tj velik perfekcionist. Počeo je u pola 10 ujutro, a završio u pola 9 navečer , bez čišćenja, to smo sami napravili jer tko zna kad bi završio.

Oko boje nismo dvojili, bijelo, dok prođu opasnosti Vitnog „slučajnog“ šaranja po zidu . Zna da se to ne smije ali imamo već svakakvih uradaka svugdje, pa kad je bijelo onda je ako ništa lako prefarbati. Ne pomažu ni uvjeravanja ni kazne .
Kupit ćemo mu tablu i neke pisalice namijenjene istoj, nadam se da će shvatiti da se crta samo po tabli .
Neposredno prije farbanja je mužić rekao kako je u nekom časopisu vidio krasnu bananu žutu boju dječje sobe, na što sam ga odmah spustila na zemlju objašnjenjem da Vitinoj energiji ne treba nikakav vizualni podražaj nego smirenje, dakle nježno plava ili zelena ali to za koju godinu.
Sutra idemo naručiti neke vesele zavjese, a imamo i zgodnih slika taman za tu sobu, a uz gomilu igračaka živosti neće faliti.
Trenutno soba izgleda kao (doduše uredno) skladište. Stari ormari su otišli van prošli tjedan, novi još nisu došli, pa su sve njegove igračke i odjeća vani u raznim kutijama i vrećama ali svejedno vani.

Za vrijeme maleraja je bio kod bake na čuvanju i navečer nije htio ići doma (ali je morao naravno). Svekrva se na moje „dobro da znamo za ubuduće „ samo kiselo nasmijala.