Champs-Elysees

Jučer smo nakon 2,5 mjeseca ponovo krenuli u jaslice. Malo mi je bilo aghgh dok nisam čula kako je prošao odlazak. Vodio ga je mužić i sve je bilo dobro dok nisu krenuli uz štenge prema vratima grupe, a onda „tataaaa,tataaa“ , no kad je ugledao svoju omiljenu tetu, suze su prestale.
Srećom nije bila ona druga, jer mu baš nije draga, ne znam zašto , malo je stroža al' nije to ništa loše.
Ma cijeli muški dio obitelji joj nije sklon, tata i deda joj se stalno ismijavaju,, prvi ju zove – ljepotica, a drugi – ona zgodna, misleći pri tome na potpuno suprotno.
A žena skroz normalno izgleda. Kako god, nije više tamo, došla je druga, znatno mlađa, meni se sviđa ono malo što sam je vidjela i popričala al ' vidim da će biti novi materijal.
Mužić ju je vido jutros, pa me nazvao i veli „Ne sviđa mi se nova teta“
„Zašto ?“
„Štreberica neka, a i gleda ukriž“ Pri tome zločkasto krepava od smijeha.
Samo to neće smjeti govoriti pred Vitom, jer već sve ponavlja, a za koji mjesec će početi i prenositi tamo gdje ne treba . Tak da pod hitno moramo prestati tračati bake, za početak .

Ima skroz svoju logiku koja se ponekad podudara sa stvarnošću, a ponekad ne.

„Nogo“
„Nije to nogomet, to je rukomet“
„Nogoooo“ (na rubu suza)
„Dobro, dobro, nogomet."

Za ručkom „jiba, am, am“
„Nije to riba, to je meso“
„Jiba, jiba“
„Nije riba, meso je“
„Jiba, jiba“
„A dobro, riba je“

A i mužić ima neke svoje logike. Sinoć.
„Imaš crvene nokte (na nogama), pa nije ljeto, ne nosiš sandale“
„Imam taj lak već tjedan dana, kakve to veze ima s ljetom i sandalama ? “
„Pa ne vidi se. Zbog mene ih ne moraš lakirati“
„Zbog tebe stvarno ne, primijetio si tek nakon tjedan dana“