utorak, 11.03.2008.

mali obiteljski razgovori

Jučer smo nakon 2,5 mjeseca ponovo krenuli u jaslice. Malo mi je bilo aghgh dok nisam čula kako je prošao odlazak. Vodio ga je mužić i sve je bilo dobro dok nisu krenuli uz štenge prema vratima grupe, a onda „tataaaa,tataaa“ cry, no kad je ugledao svoju omiljenu tetu, suze su prestale.
Srećom nije bila ona druga, jer mu baš nije draga, ne znam zašto , malo je stroža al' nije to ništa loše.
Ma cijeli muški dio obitelji joj nije sklon, tata i deda joj se stalno ismijavaju,, prvi ju zove – ljepotica, a drugi – ona zgodna, misleći pri tome na potpuno suprotnolaze.
A žena skroz normalno izgleda. Kako god, nije više tamo, došla je druga, znatno mlađa, meni se sviđa ono malo što sam je vidjela i popričala al ' vidim da će biti novi materijal.
Mužić ju je vido jutros, pa me nazvao i veli „Ne sviđa mi se nova teta“
„Zašto ?“
„Štreberica neka, a i gleda ukriž“ nut Pri tome zločkasto krepava od smijeha.
Samo to neće smjeti govoriti pred Vitom, jer već sve ponavlja, a za koji mjesec će početi i prenositi tamo gdje ne treba zujo. Tak da pod hitno moramo prestati tračati bake, za početak belj .

Ima skroz svoju logiku koja se ponekad podudara sa stvarnošću, a ponekad ne.

„Nogo“
„Nije to nogomet, to je rukomet“
„Nogoooo“ (na rubu suza)
„Dobro, dobro, nogomet." zujo

Za ručkom „jiba, am, am“
„Nije to riba, to je meso“
„Jiba, jiba“
„Nije riba, meso je“
„Jiba, jiba“
„A dobro, riba je“ smijeh

A i mužić ima neke svoje logike. Sinoć.
„Imaš crvene nokte (na nogama), pa nije ljeto, ne nosiš sandale“
„Imam taj lak već tjedan dana, kakve to veze ima s ljetom i sandalama ? nutrolleyes“
„Pa ne vidi se. Zbog mene ih ne moraš lakirati“cerek
„Zbog tebe stvarno ne, primijetio si tek nakon tjedan dana“ rofl
- 13:35 - Tvoje rijeýi ( 33 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 07.03.2008.

tko je na dijeti, neka ne čita ! :-)

Ovo je bio slatki tjedan. Ne , ne nije se ništa posebno slatko i dražesno događalo , nego smo tukli po slatkom preko svake mjere finozubo.

U nedjelju smo kod svekrve jeli još vruću dizanu štrudlu sa sirom i orasima, pa dobili i za doma.

U ponedjeljak je moja mama donijela dizani kolač sa rogačem.

U utorak navečer je mužić napravio ljetni kolač ; ne zove se tako, nego su sastojci totalno ljetni. Rolada od jagoda ; radila ju je jednom Ana Ugarković u „Kruškama i jabukama“ ,a mislim i da sad u svojoj emisiji : bademi, bjelanjci, šlag jagode. Jako fino njamifino

Image Hosted by ImageShack.us


To je bilo predviđeno za nedjelju ali kako je svekrva napravila kolač, prebacilo se na tjedan. Nije baš da nam je uobičajeno preko tjedna peći kolače ali ovo se „moralo“ naraviti da ne bi jagode predugo stajale , kao naughty. Ja sam protivnik jedenja ljetnog voća (i povrća) u zimskom periodu ali nije da nisam pojela koju šnitu roladice smijeh.

Jučer knedle sa šljivama (šljive iz zamrzivača, domaće)

Danas ništa , iako su za krizna stanja u pričuvi čokolade i eurkrem.
A može se dogoditi i da mužić izjavi „joj, nemamo ništa slatko (ovisnik) , idem umutit palačinke“.

Vikend – ništa teško. Imam pun frižider domaćih jaja (samo od njih bude žuta, a ne neke nedefinirane žućkaste boje kao od kupovnih) , pa ću mu napraviti rožatu , to mu je i onako jedan od omiljenih deserata.

- 11:53 - Tvoje rijeýi ( 17 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 05.03.2008.

roditeljstvo

Image Hosted by ImageShack.us


U nedjelju navečer sam gledala BBC-ev dokumentarac o roditeljima koji tuku svoju djecu i to im je sasvim OK kao odgojna metoda. Dapače, zagovornici su iste i tvrde da ih tuku zato što ih vole i da ne bi završili kao delikventi eek .
Uglavnom su bile prikazane samohrane majke sa troje ili više djece, jedna obitelj u kojoj ih je isto ohohoho a mater mi je djelovala kao lagano retardirana.
I jedna obitelj koja djeluje skladno, krasna kuća, dobar standard , roditelji koji su se liječili od neplodnosti i nakon 4 godine uspjeli dobiti sina, pa onda još jednog iako su misli da više neće moći imati djece. I kad se rodio drugi, stariji je postao užasno ljubomoran , pa su nastali problemi, koje majka „rješava“ tako da mlađeg (iako već polako hoda) stalno drži na rukama, nanaša okolo i na taj način „brani“ od starijeg kojeg stalno gura od sebe no, a on nema više od 3 godine, dakle i on je MALI i treba mu pažnje i ljubavi. Otac pak sve rješava batinama. Snimali su ih neko vrijeme i zaključili da otac tuče dijete približno svaki treći dan, pa izračunali da je to 100 puta godišnje i pitali ga ne čini li mu se da je to puno, na što je on rekao da ne nono.
Najčešće do incidenata dolazi za vrijeme večere, kad se tatica vrati s posla, nervozan i umoran (razumljivo ALI) i kada su ga pitali što bi on htio i što očekuje, zašto se tako ponaša prema djetetu - tjera ga da sjedi za stolom mirno, okrenut prema stolu, sa skupljenim nogama, ne smije zvijerati okolo, hej dijete od 3 godineheadbang.
„Ja samo želim malo mira kad dođem doma, želim se opustiti kao svi drugi ljudi, zar nemam pravo na to ?“
Uz dvoje male djece ?! Pa zašto si ih imao headbangblabla burninmad? Nema više mira, pa ne možeš očekivati da ćeš imati isti ritam kao kad nisi imao djecu .
Uostalom, čemu čekati da otac dođe s posla, pa da se večera ? Da bi se glumila obiteljska idila ? Koja idila ako je to osnovni izvor frustracija, pa svima sve prisjedne.
Vjerojatno sam se najviše usredotočila na taj primjer jer se radilo o naizgled zdravoj obitelji, situiranim , obrazovanim roditeljima ali i najmanjoj djeci.

Ja sam prva zagovornik reda i postavljanja granica, što se smije, što se ne smije, no nekako ne očekujem od malog djeteta da mirno sjedi i jede bez da se zamaže, zapacka i napravi nered oko sebe.
Ali mu ne dam mu da se igra s hranom, pa kad počne premetati iz tanjura na stol i usput nešto pjevušiti, maknem njegov tanjur ili zdjelicu i kažem „očito nisi gladan“. Isto ako se počne igrati sa beštekom i nabijati po stolu. Nema drame, ni vikanja , a kamo li batina.
Zna se dogoditi da neće jesti iz svog tanjura nego mog ili tatinog, pa ga uzmemo u krilo i zajedno jedemo (svaki sa svojom žlicom ili vilicom, naravno)
Ako su drame za stolom doma, kakve su tek u restoranu ? Što više inzistiranja da se bude mirno, to više otpora, deračine, frustracija.
Mi imamo sistem da u restoranu uvijek jedan pazi na Vitu (ako baš nije u najmirnijoj fazi), a drugi se najede, pa onda drugi preuzme.
Naravno da očekujem da kad će imati 5 godina odsjedi za stolom cijeli obrok. Al sa 22 mjeseca , pa ni 3 godine, još uvijek ne.

- 11:51 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #