|
Sinoć smo uživali na koncertu Juliette Greco. Fascinantno je kako sićušna žena od 81 godinu ispuni pozornicu i pjeva sat i pol .
Nije to više onaj glas, no još uvijek je interpretacija besprijekorna, nastup vrlo decentan, odmjeren, a tako pun topline.
Sve vrlo jednostavno, bez puno pričanja, smo podatak o autoru teksta, glazbe i naziv svake pjesme.
Nikakvo izmamljivanje pljeska slatkorječivim izjavama, jer to onima koji znaju tko i što su nije ni potrebno. A ona je legenda, jedna od posljednjih koje su još među nama.
Dvorana ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta, a u publici meni drage osobe koje dugo nisam vidjela. Dvije od njih bile su i moje frendice, „provansalke“ (provele smo zabavnih 14 dana na Azurnoj obali i Provansi prije nekoliko godina   ). Za jednu sam znala da će biti, za drugu sam samo pomislila da bi možda mogla biti jer je prije 3,5 mjeseca postala mama, no organizirala je svekrvu za čuvanje bebe.
Sreli smo još i njihovu profu francuskog, pa onda i moju, tako da se skupilo malo društvance nakon koncerta. Mužić je bio jedino muško , no nisam primijetila da bi ga to smetalo  .
Spremanje kod nas izgleda ovako.
0n „A kaj da ja obučem ? Nemam kaj obuč“
Moi  „A čuj, ne znam, pa imaš pun ormar robe, ja sam si složila od onog kaj imam, ne“
„Ma da, kak to misliš pun ormar, kaj da obučem ? Možda crnu košulju“
„Ma da, pa u to ne staneš  !“ (košulja je naime lagano strukirana, stara 3 godine, rijetko se nosi i stvarno sam bila uvjerena da mu je mala)
„Pa jesi bezobrazna, stat ću pa makar silom“
Nije sila bila potrebna, dobro mu stoji, dapače, sve što je obukao mu je dobro stajalo i nigdje ništa nije pucalo po šavovima ,a i gumbi su bili svi na svome mjestu. Valjda ga doživljavam krupnijim (fini izraz za deblji , na što bi on rekao - rugala se sova sjenici  )nego što je , a ima samo 2-3 kg više nego kad ju je kupio.
Složi si on kombinaciju i zaključi kako baš dobro da neće imati ništa za ostavit na garderobi, jer mu te gužve idu na živce.
„Ali ja ću imati za garderobu“
„Pa to je tvoja stvar“
„Stvarno si gentleman“ 
Naravno da blebeće bez veze, jer me i skine i ostavi na garderobi i ode po kaput i pridrži dok ga oblačim, a ja stojim sa strane i pričam sa frendicama. 
„Daj mi skini onu torbicu „ (na zadnjoj polici u ormaru)
„Tu malu tašku buš imala  ? A kam ću ja staviti svoj novčanik i mobitel ?“
I onda sam uzela drugu, malo veću, koja može proći i za večernju varijantu  .
Cipele.
„Na tim čavlima (visoka, tanka peta) buš hodala  ?“
„Pa naravno, sad si mogu dati oduška, sa Vitom u parkiću sam stalno u primjerenim cipelama“
A Vito je ovaj tjedan kod bake i dede na friškom zraku. Ima društveni život za poludit, barem 3x intenzivniji od mame i tate. Non-stop je vani ili u posjetama gdje ga maze i paze. Za nas ni ne pita, samo noću u nekakvom polusnu , tražeći dudu spominje mamu i tatu.
|
