|

Odlučili smo da ovaj mjesec Vito ne ide u jaslice ne bi li se malo oporavio do silnih boleština koje su ga spopale zadnja 3 mjeseca.
Pa ga čuvaju bake i deda, naizmjence, malo svekrva, malo moji. Odgoj je pri tome malo teža kategorija, jer što nas je više u kući to si dečko da više maha, naravno,
Moji ga još i drže koliko-toliko pod kontrolom tj ne daju mu baš sve što si zamisli. Vani ih kao i sve nas voda okolo i to je ok, igraju se s njim do iznemoglosti itd. Nije da mu mi ne udovoljavamo ali ono što može biti opasno za njega je NE.
Ali kod svekrve nema NE, ona bi mu sve dala tako da dečko porazbija pola kuće kad je ona kod nas , a nama nikad ništa nije razbio jer se jednostavno ne može domoći ni čaša ni tanjura ni ničeg sličnog.
Ima svoje plastične zdjelice, tanjure, čaše, šalice i to je to.
I nije stvar samo u tome da mu da, nego se još i prepucava s nama kao ma neće, daj mu malo da se igra, ma neće valjda razbiti (pred njim , a on upija ko spužva i koristi priliku) .
I tak joj je neće valjda prošli put skršio naočale, između ostalog. Nove je caltala peko 2.000 kn.
Prekjučer navečer u 21,15
Mužić „ Vito, vrijeme je za spavanje“
Svekrva „Ma da, oni bi tebe samo da ideš spavati“
Moi „Djeci i je u 9 sati vrijeme za spavanje“ (to što se mi natežemo s njim do 10 ponekad je druga priča )
Naravno, Vito se drži nje ko pijan plota , vidi da može sve što si zamisli, pa je voda po kući i pokazuje što hoće. Na vrhu police je stajo „Boggle“ , on pokazuje da hoće to.
Mužić „To s razlogom stoji na vrhu da on ne može dohvatiti“
Moi „Ne može to dobiti jer stavlja kockice u usta, kaj ak se zagrcne“
Svekrva „Ma daj mu da se malo igra, ja ću paziti“
Moi već lagano iznervirana „zašto pred njim govorite baš suprotno od onog što sam ja rekla ?“
Mužić „Mama, ako mi nešto kažemo, onda je to tako, a ne suprotno“
Svekrva“ Ma samo malo nek se igra, ja ću paziti“ (ko švabo tralalal ), Vito se pri tome cijelo vrijeme derači.
Umjesto da mu je oduvkla pažnju s nečim drugim, što se vrlo lako napravi, skužila sam sistem. Al ne, ona se raspravlja. Pa sam se ja u bijesu digla, uzela Boggle i bacila kockice i pješčani sat u smeće, dala Viti kutiju da se prestane derati.
Za kaznu nije bilo cici-mici uspavljanja sa mamom na velikom krevetu, nego direktno kinderbet, pusa i laku noć.
Jučer , dođem doma, sverkva onak iz kuhinje meni u sobu „razbio je jedan mali tanjurić, ja sam kriva,nisam pazila“
A ja Viti (kao ) „Pa ti uvijek nešto razbiješ kad je baka tu“
Navečer sam čisteći kuhinju kraj špareta naišla na komad toga razbijenog tanjura . O tome pričam, da je on našao mogao se porezati, a ona nije dobro počistila jer ne vidi tj nije cijeli dan stavila očale na nos. Veli da je zaboravila (?!) a dioptrija na jedno oko – 4. Na drugo kao dobro vidi. Baš.
Jelo nam se nešto slatko pa sam za večeru skuhala knedle sa šljivama (iz zamrzivača, mama donijela ). Postavim stol , Vito sjedne njoj u krilo ,ja se okrenem, on vitla nožem, onim od bešteka al ipak je nož, može se porezati.
Ja mu hoću uzeti a ona „ma pusti ga, ja ću paziti“
Pa je bilo na silu nož iz ruke uz rečenicu „ne može imati nož i gotovo“
Shvatili su oboje.
Nije sad da moji (prvenstveno tata, mama je razumnija) nemaju pogrešnih poteza, a sve da mu udovolje.
Nije da mužić i ja nemamo pogrešaka, imamo i to velikih ponekad ali smo ih svjesni,nekad više nekad manje i razmišljamo o posljedicama .
|