Champs-Elysees

Ured javnog bilježnik
„Dobar dan, trebala bih ovjeriti ovaj ugovor“ (auto se kupuje)
Gleda gđa bilježnica „hm, hm, to morate ovjeriti kod bilježnika kod kojeg banka ima deponiran potpis „ pa mi objasnila zbog čega.
Nazovem muža koji je i podigao ugovor u banci, dakle trebali su mu to reći ili je on to trebao čuti. Objasnim o čemu se radi, on nema pojma, da su mu rekli samo kod bilježnika .
Dođem doma, nazove on auto-salon, a pametnjaković tamo kaže „ma neeeee, tak je bilo prije, sad se može kod bilo kog bilježnika ovjeriti“
Muž naravno kaže „ona ne zna“ (bilježnica kod koje sam bila) al za svaki slučaj ipak nazove banku.
NARAVNO da se ovjerava samo kod bilježnika koji ima deponiran potpis banke.

Svaki komentar je suvišan zapravo, jer sam sličnu situaciju gledala prije godinu dana kod mojih kad su kupovali auto. Tata je isto pametovao i imao svoje teorije i zaključke, koji su naravno bili deseto od onog što se zapravo trebalo napraviti.

Imala bih još koješta za napisati, ne na tu temu nego nastavak popodneva ali kad sam pročitala njegov (K.MiŠak) post, prošla me potreba za ogorčenim anti-muškim postom .