|

U tjedan dana, 3 slavlja. Moji proslavili 40-godišnjicu braka, baka 85 rođendan, a zadnje slavlje bilo je ove subote kod frendice u Sloveniji. Okrugli broj godinica i moje najduže prijateljstvo, traje već 33 godine…
Puno ljudi svugdje, a pristup potpuno različit.
Kod staraca klasičan ručak, srećom ih je poslužilo vrijeme pa su mogli sve to izvesti na dvorištu. Iako ne znam zakaj je trebao biti klasičan ručak, sa duplim tanjurima, gomilom bešteka, pa tanjuri za kolače i tortu koja je bila mojih ruku dijelo :-)
Starci su bili malo uzbuđeni što zbog puno ljudi, što zbog vijesti o mojoj trudnoći koju smo im rekli taj dan, pa smo mužić i ja odradili velik dio kuhinjskog posla. Ne kuhanje, to zaduženje je palo na druge al' serviranje i nošenje za stol, a sve po štengama, gore –dole, gore-dole, dole-gore. .
Od te gomile hrane koja je bila u kuhinji nam se uopće i gadilo bilo šta jesti. Ljepši dio priče je bio susret sa najdražom sestričnom koju nisam vidjela više od godinu dana i još nekih ljudi koje nisam vidjela više od 10 godina.
Nakon torte smo se iskrali na kavu i vratili se sa dvije pikse slastičarskog sladoleda , kao , po to smo išli, da ne bi ispalo da se nismo htjeli družiti. A nama je trebala samo malo da odahnemo od cijele gungule.
Kod frendice potpuno druga priča. Iznajmili su kuhara koji je sve fino spremio (razna mesa i razne salate) i dvoje-troje ljudi koji su se brinuli oko gostiju, a frendica i njen muž mogli su se posvetiti gostima na drugi način, bez da brinu jel svatko ima za piti, za jesti. Bio je sistem uzmi plastičan tanjur i beštek, uzmi što hoćeš i jedi koliko ti paše. Iako nisam pristalica plastike , al' za 40 ljudi je to ipak najbolji izbor ako je slavlje doma.
Tamo sam u najvećoj mjeri glumila prevoditelja mužiću jer je rekao da ih niš ne razme, na što sam mu rekla „vidiš kak' je meni bilo u Luci !“ E, koji je to jezik, stvarno mi je trebalo nekoliko dana da polovim konce,. Trebali bi izdati luško-hrvatski rječnik.
Jedino maška (mačka) i piška sam odmah naučila :-))))
|