|
Danas sam čula rečenicu koja mi je dala za misliti, dobar savjet zapravo iako ih ne volim :-).
Kaže mi frendica „Moraš najprije ti sebi biti na prvom mjestu, a onda ćeš to postati i drugima“
A sve nakon sinoćnjeg dramatiziranja odnosno pregleda kod giniča. Malo mi je pozlilo,ne malo, nego sam imala pravi, pravcati napad panike. Morala sam izaći iz ordinacije jer sam imala osjećaj da ću se u istom trenu ispovraćati i onesvijestiti. Čim sam ušla u wc počeo me oblijevati hladan znoj ali sam napokon došla do zraka i relativno se smirila.
Točkica je OK, srčeko kuca al' se pojavilo u maternici i nešto što ne bi trebalo, a kako se ja cijelo vrijeme osjećam normalno, bez nekakvih simptoma i promjena ovakvih i onakvih, valjda me to šokiralo. A ja u šoku očito odreagiram panikom.
Iako se ne radi o ničem što se ne pojavljuje relativno često u ranoj fazi trudnoće i što se najnormalnije ne sanira, previše mi je bilo sve to. Izašla sam iz ordinacije blijeda ko krpa. Mužić me čekao u kafiću odmah do ulaza i onda je moja panika prešla na njega, pa smo došli doma sjebani. Ja na rubu suza , on rezigniran. Nikako da shvati, odnosno to shvati tek tu i tamo da me u takvim situacijama samo treba zagrliti . Treba mi samo malo utjehe i osjećaj da će sve biti dobro. Ne očekujem rješenje problema od njega, jer ga nitko osim mene ni ne može riješiti.
Sve smo to na kraju iskomunicirali i razjasnili.
Svaka čast ženama koje tvrde da im je trudnoća bila najljepši period u životu !
Ja i dalje mislim da je to iskrivljena slika američkih serija i sladunjavih filmića gdje je sve idilično i čarobno i gdje su svi opčinjeni , razdragani i dobre volje all the time. Ma kaj god !
|