Biranje imena trebao bi biti zabavniji dio pripreme za novog člana obitelji (za sada zvanog „točkica“).
ALI kod nas će to očito biti malo žešće prepucavanje.
Za curicu ćemo se lako dogovoriti. Možda zato jer ima puno više ženskih imena, pa smo uspjeli naći barem desetak koja nam se sviđaju, no za dečka, eee, tu dolazi do izražaja njegova dalmoška krv ! Kao, izbor će biti njegov, sviđalo se to meni ili ne. Ma znam da ćemo se već nekako dogovoriti ali na rečenice tipa „bit će kako ja kažem“, poludim !
A što je najgore, ima muških imena koja se sviđaju i meni i njemu al' nisu dalmatinska pa kao to mu ne leži.
Sva sreća da nema foru „po babu i po stričevima“, pa da se mora dati neko nasljedno ime.
Al samo za sina favorizira neka autohtona imena, dok za kćer odnekud izvuče njemačka imena koja bi još i imala smisla da ih se stavi uz moje prezime al uz njegovo nikak. A kako će beba imati samo tatino prezime onda to mora zvučati kako treba.
I na kraju cijele balade, još moram napraviti i numerološku analizu, a on ni ne zna za taj stupanj eliminacije :-)))))))))).
Post je objavljen 25.08.2005. u 12:10 sati.