|
…imati mirno i opušteno popodne. Mužića sam očekivala oko 7 navečer, stan pospremljen, skoro sve oprano, ručak skuhan . Taman za zavalit se na kauč i čitati.
Dođem doma relativno rano ( s obzirom di radim…), stavim na stol vrećice iz dućana, izujem sandale, uđem u kupaonu i samo kaj ne padnem u nesvijest. Tepih skroz mokar, a pod prekriven pijeskom i prljavštinom, a malo toga je bilo i u kadi. Nije mi bilo odmah jasno što se dogodilo, a nisam ni razmišljala nego skinula (skoro) sve sa sebe, navukla gumene rukavice, iznijela sve iz kupone i krenula čistit, sa gađanjem na licu.
U međuvremenu sam tražeći stare ručnike svom snagom opalila čelom u nešto metalno u ormaru , pa mi je iz male rupice curkla krvca. Bolje to nego da imam šljivu.
Ručnici su završili u smeću, tepih sam oprala i sve dovela u red, uključujući i sebe , jer mi se znoj slijevao niz vrat i po leđima, bljak.
Taman kad sam sjela za stol da malo dođem k sebi, zvono na vratima. Mislila sam da je mužić al' sam za svaki slučaj ipak pogledala kroz špijunku, a kad tamo – očitanje plina. A ja samo u košulji i trk u sobu navući šos, da baš ne otvaram „plinaru“ polurazgoličena . Riješim njega, sjednem, jedem zadnje zalogaje salate, zvoni mužić, došao malo ranije.
10 minuta nakon toga zvoni telefon, a glas s druge strane iz nekih davnih vremena, osoba koju dugo poznajem i sa kojom (kojim zapravo) sam imala zanimljivih druženja „bez obaveza“, nekad intenzivnijih ,nekad manje intenzivnih.. a nije znao da sam se udala, jer se nismo čuli 10-tak mjeseci tj taman toliko koliko se meni preokrenuo život.
Napokon sjednem s mužem , kava, cigareta, , opet zvono na vratima. Susjeda, donijela poveću kovertu iz N.Zelanda koju je poštar ostavio kod nje jer nije stala u sandučić. I onda se razjasnilo kupaonsko stanje/sranje. Naime, bilo je nestalo vode prijepodne i očito je (prema teoriji mužića) bio prejak pritisak kad je došla, pa je sve šiknula iz odvoda. Bljaaaak.
A mislila sam jučer imati mirno i opušteno popodne….
|