CHABLIS

Jupiiii!
Baš sam se načekala, ali evo, moja prva slikovnica je konačno u mojim rukama. Onako, prava, s tvrdim koricama i neodoljivim ilustracijama.

Ilustratorica je studentica ALU, peta godina animacije, kolegica moga starijeg sina. Dakle, mogla bi mi biti kći. Uz spoj riječi i slike imale smo nas dvije i spoj starog i mladog, nje i mene, njene mladenačke razigranosti i moje „zrele“ staloženosti. Tako smo našle neku ravnotežu pa će slikovnica, sigurna sam, očarati kako djecu tako i njihove roditelje, djedove i bake.

I kaj sad?
Sad je šaljemo u svijet, ne da se osamostali nego da se druži s djecom i s odraslima. Ako vas zanimaju neki tehnički podaci škicnite na

libricon

I to vam je to. A ja idem smišljati nešto novo.