CHABLIS
23.07.2012., ponedjeljak
Izgubljena u portugalskom i pronađena u Lisabonu. Ili kako su Mujo i Fata pokucali prijateljima na vrata.
Poznata avio-trtarošica Fata ponovo je za svoje putovanje odabrala avion, jer, zaboga, njime se najbrže stiže.
Pa što jedan paničan strah može Fati?! Ona se s njim uhvati u koštac, suze lije, ruke steže, al' se ne da! I tako se uvalila u sjedalo pored prozora i na lijevu stranu gleda u mrak, na desnu preko prolaza kroz prozočić u crveni horizont. Čarolija putovanja prema zapadu blokirala je dio straha i Fata je uživala u dugačkom zalasku sunca. Aerodrom usred grada, je li to fora ili nije, ne znam, ali barem ne moraš dugo putovati do kuće. Smjestili smo se kod prijatelja u Belému, a odmah da napomenem da nismo bili jedini gosti pa su tako na kraju našeg boravka domaćini zaključili da smo bili odlični sustanari koji su se povremeno sretali na hodniku i za stolom.Na aerodromu nas je dočekao prijatelj, ostali ukućani već su mirno spavali. Budući da smo u stan ušli nakon ponoći nije bilo večere dobrodošlice, no zato smo se svi, nas devetero, okupili u vrijeme doručka za stolom na kojem su kraljevale palačinke koje je ispekla mlada petnaestogodišnjakinja prema receptu iz kuharice za bezglutenske slastice koju je sama napisala. Tijekom našeg boravka svako toliko nas je iznenadila nekom svojom finotom. Nakon ovog uslijedili su doručci prema osobnom rasporedu buđenja, a gotovo svakodnevno je bilo odličnih žganaca koje smo jeli radije nego bilo koju vrstu kruha. Eto, Fata potegnula do Lisabona da bi jela žgance! U obitelji naših prijatelja živi i jedan pas, točnije i on je član obitelji, border colli Ferris. A i nas sve je prihvatio kao obitelj jer njegovo zadovoljstvo je bilo potpuno tek kad smo svi bili na okupu. Otišli smo jednog prijepodneva pogledati kako napreduje u agilytiju. Usput smo se napili manje kave, više vode jer sve se odvijalo u dvorištu Nestléa, ali baš su slučajno razlili dvije litre kave koju su nakanili besplatno dijeliti za vrijeme pokazivanja vještina koje su psi svladali. Ferris  Uploaded with ImageShack.us Nakon toga smo lijepo otišli u jedan restorančić gdje se okupilo hrvatsko-slovensko-srpsko-portugalsko društvance, najeli se i onda krenuli u osvajanje Lisabona. Za početak je to bila šetnja uz obalu rijeke, onda smo zašli u grad pa švrljali uokolo i bome nas je večer podsjetila da bi bilo dobro vratiti se doma. A domom nazivamo ona mjesta na kojima se osjećamo kao kod svoje kuće. Jedna od prvih stvari koje smo u Lisabonu napravili je bio posjet za sve turiste kultnom mjestu Antiga Confeteria de Belém, koje je utemeljeno davne 1837. i kupili pastéis de Belém, hrskave košarice punjene kremom, pečene na 400 °C kako bi dobile zlaćanu boju, posute cimetom i šećerom u prahu. Nakon toga smo s vremena na vrijeme jeli pastéis jer smo oboje ovisnici o slatkom. Dokaz da je to i Mujo je taj što je već toliko vremena sa mnom! Da se vratim na kolačić, kažu da su ih prvi pravili katolički svećenici u samostanu Jerónimos, a danas turisti stoje u redu u gore navedenoj slastičarnici kako bi isprobali kolačiće koji se ručno izrađuju. Čuli smo priče o hrani koju u Portugalu treba probati no nisam se baš ubila jedući ribu, iako sam probala sardine koje su mi bile prosječne, baklar koje je bio izvrstan, a pužiće tj. „caracóis“ mi nije bilo na kraj pameti probati. Mujo je po tom pitanju još gori od mene, on je jeo dobro poznatu mesnu hranu i salate, a i što ćeš očekivati od Muje nego da za njega nema do ćevapa. Kažu najbolje je jesti u malim gostionicama, takozvana „tasca“, gdje su po dva tri stola natisnuti jedan na drugi. Kako sve ne bi bilo posve turistički, jurnjava po restoranima, spomenicima i slično odlučili smo jedan dan priključiti se našim domaćinima i s njima otići u Freeport, veliki outlet centar, što i nije bilo tako neobično budući da sam se ja priredila za velike ljetne vrućine, a tamo nas je dočekala temperatura od 17 do 25°C što je vrlo ugodno, ali ne kad puše vjetar i kad imaš samo odjeću koju nosiš na +30. Tako sam bila primorana kupiti duge hlače i vestu i onda je turistički život postao vrlo ugodan. Ono što nas se najviše dojmilo pri odlasku u šoping je vožnja mostom „Vasco de Gama“ dugačkog 17,2 kilometara preko rijeke Tejo, sagrađenom 1998. za Expo. Most Vasco de Gama
U blizini se nalazi i betonski spomenik Otkrićima s čijeg vrha se pruža lijep pogled na grad i na most „25. travnja“ koji podsjeća na Golden Gate Bridge iz San Francisca, dugačak je 2,7 kilometara, a zovu ga i Ponte Salazar. Most 25. travnja  Uploaded with
Oduševljeni Oceanarijem, ja sam predložila da odemo i u zoološki vrt, što je Muju odbijao te predložio da odem s ostalim „sustanarima“ koji žele ići, a naći ćemo se negdje u gradu kad ja završim obilazak zoološkog vrta. Najveći razlog odbijanju je stoga što smatra da je tužno da su sve te životinje izvan svog prirodnog staništa i u kavezima. No, Fata k'o Fata ne predaje se lako, iako to katkada i ne izgleda tako, pokušala sam emotivnom ucjenom predbacujući da me sigurno ne voli dovoljno kad se ne može žrtvovati da barem ovdje odemo zajedno u Zoo kad to već odbija u Zagrebu i zahvaljujem svim ovozemaljskim i izvanzemaljskim pomagačima pristao je! Osim što ću reći da je zoološki vrt predivan, nastambe su prostrane, neke omeđene žicom, neke staklom, a neke samo jarkom koje životinje ne mogu preskočiti te se stječe dojam da su životinje zadovoljne uvjetima u kojima žive. Barem posjetitelji nemaju osjećaj da su neadekvatno tretirane, unatoč zarobljeništvu. Atrakcija su hranjenje morskih lavova, show s dupinima, hranjenje ptica i reptila na otvorenom. Budući da je Zoo uistinu velik postoji mogućnost promatranja iz zraka, možete se provozati žičarom, košarama u koje ulaze po dva posjetitelja i dvadesetak minuta iz zraka razgledavate vrt. Uz ovih nekoliko fotografija samo da vam kažem da smo se bez mojeg navaljivanja, bez ijedne moje molbe da ostanemo još malo zadržali punih pet sati. Zoološki vrt
Produžili smo na Largo do Graça, lijep vidikovac. Vratili se na večeru u Alfamu, u „tašku“ koja se smjestila na strmini na samom zavoju tako da kad je onuda prolazio kombi bio je od mog stolca, jer smo sjedili vani, udaljen najviše pola metra. Inače, Alfama je vrlo osebujan kvart. Kad je neka fešta sve je urešeno zastavicama, trakicama i umjetnim cvijećem. Evo malo ugođaja.  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us No, osim takvih kićenih stvari tu se održavaju i neka čitanja proze i poezije, no kako ne razumijem portugalski slušala sam bez razumijevanja i fotografirala sa zanimanjem.  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack. Na ne ispadne da smo samo jeli i pili te tumarali gradom, bili smo i na koncertu. Tu odmah moram spomenuti da se u Lisabon moram vratiti barem još jednom, ukoliko ne kupim ili mi netko ne pokloni stan u onoj ulici koju sam si odabrala jer nismo pili vino uz fado. Naime, Mujo je rekao da su preglasni!!! Zato smo otišli na koncert Miltona Nascimenta, glazbenika i kompozitora poznatog kao ambasadora brazilske popularne glazbe. Radi se o mišungu bossa nove i jazza, rocka i hispanoameričke utjecaja. Pozvao je goste, Ana Moura, António Zambujo i Carminho - renomirana imena fada, tako da nisam u potpunosti bila zakinuta. Možda ne bih popila niti čašicu porta, ali večer prije odlaska smo Mujo, jedna od „sustanarki“ i ja krenuli u šetnjicu uz Tejo birajući gdje ćemo popiti piće i tako smo došli do mosta 25. travanj gdje su neke djevojčice imale gumidefekt. Tu se Mujo postavio kao pravi macho i u svojoj turističkoj odjeći bez alata ponudio svoju pomoć, a sustanarku i mene ostavio sa strane da stojimo i gledamo. No, ipak mi nismo neemancipirane Fate pa smo se okrenule i otišle na porto u neki doduše bajkerski klub, ali bilo nam je jako dobro, sklupčale smo se na mekim jastucima na klupi uz šum vjetra i čašicu zagrijavajućeg porta. Pretresale smo i ženske teme i politiku i turizam tako da nam Mujino odsustvo nije narušilo planove i raspoloženje, a po njegovom dolasku shvatile smo da je i njemu bez nas bilo super jer ga je devet tek propupalih djevojaka i neiskusnih vozačica gledalo s divljenjem te po obavljenom poslu pozvalo na piće. Budući da nam je bio u blizini stana svakako smo morali otići u Kulturni centar, popili smo kavu, pojeli kolač, pogledali izložbu o glazbi…, da je bilo više vremena zadržali bismo se duže, ali možda ni ovako nije loše jer je ostalo još dosta toga za pogledati kad nas sudbina tamo nanese neki drugi put. Osim samog Lisabona otišli smo dvaput na plažu, no ni na jednoj se nismo kupali. Bili smo u Cascaisu (kush-kaish), malom ribarskom mjestašcu kroz koje smo prošetali, fotografirali se (kao pravi turisti) pa otišli do jedne od plaža hladnog, prehladnog Atlantskog oceana u koji sam zagazila kako bih zadovoljila i taj turistički poriv. Fata u Atlantskom oceanu  Uploaded with  Uploaded with ImageShack. Fata gradi dvorac  Uploaded with  Uploaded with  Uploaded with  Uploaded with  Uploaded with  Uploaded with  Uploaded with ImageShack.us  Tu sam vidjela i nasade plutnjaka, neoguljene i oguljene. Znala sam da je pluto višenamjensko, no da se od njega izrađuju i kišobrani i cipele bila mi je novost. Plutnjaci  Nedaleko Evore, u blizini manjeg mjesta Santiago do Escoural nalazi se Gruta do Escoural, prethistorijska špilja s crtežima. Dolazak treba unaprijed najaviti, prvo se pogleda mali izložbeni prostor u samom mjestašcu, a onda vodič vodi 2 km dalje do špilje i vrlo lijepo rastumači i pokaže sve crteže. Špilja je slučajno otkrivena 1963. za vrijeme iskapanja mramora, a danas je najatraktivnije što u njoj postoje vidljivi crteži konja, krava i nekih drugih obrisa za koje se samo može nagađati što prikazuju. Žao mi je da nismo posjetili ogroman kip Isusa Krista sagrađen po uzoru na onog iz Ria de Janeira, popila u njegovoj glavi kavu i bacila još jedan od mnogobrojnih pogleda na grad. Ali ne treba žaliti za takvim pojedinostima jer toliko je toga još ostalo neotkriveno i neviđeno u Lisabonu da se sigurno moram vratiti ako se s gradom želim sprijateljiti onako kako to meni paše. Vratiti se u Zagreb avionom ili odabrati od ova dva automobila koji su nam bili na raspolaganju?  Kojeg odabrati? |
