CHABLIS

Prve pauhulje snijega lagano su sipile kroz noć. Zaustavljale su se na krovovima kuća, granama drveća, na livadama i u parkovima.

Katju je probudio miris bijele kave i peciva koje je baka spremala za doručak. Protrljala je oči i još u pidžami pogledale kroz prozor. Ciknula je od sreće i brže no ikad se umila, obukla i sjela za stol. Znala je baka da danas razlog takvoj brzini i sreći nisu peciva i bijela kava već bijeli pokrivač grada.

Ubrzo su Katja i njeni prijatelji gurali po livadi grude snijega i radili snjegovića.
I roditelji i djedovi i bake uključili su se u tu zimsku igru. Svatko je dao doprinos na svoj način.
Katjina baka pronašla je stari plavi lonac s bijelim točkama, Lanina mama dala je mrkvu, Tonkina mama je pronašla crvenu vrpcu koja će poslužiti za usnice, Vladin djed je iz podruma izvukao staru metlu, ali nitko nije imao ugljen za snješkove oči.
Jadu se dosjetila Sanjina mama, ona je krojačica. Dva crna gumba neka budu oči, a pet raznobojnih neka utisnu posred trupa pa će izgledati kao da ima zakopčan kaputić. Ne zna se tko je bio sretniji, odrasli ili djeca!
Snješko je ponosno stajao nasred parka, djeca su se veselila snijegu, a odrasli su se na trenutak vratili u djetinjstvo.

Mali Kloks, prosinac 2008.

U mojem gradu
pao je snijeg,
topli dani
dali se u bijeg.

Pahulje bijele
zrakom vijore,
na livadi nastalo
pravo bijelo more.

Usred mora snješko,
baš je pravi smješko.
Na glavi lonac ima,
al' glavom on ne klima.

Od snijega mu tijelo,
od ugljena oči,
na mrkvasti nos
crni kos mu skoči.


Smib, prosinac 2008