PRODAVAONICA NAMJEŠTAJA
(Ovo je samo jedan pokušaj izvedbe zadatka, prikaz kriznog momenta u javnom prostoru kad bračni par govori o svojem životu koristeći madrac kao temu kako bi ostali pristojni na javnom mjestu)
Prodavaonica namještaja. Na podu u pravilnim razmacima raspoređeno pet madraca različitog izgleda i kvalitete. Pored drugog madraca s lijeve strane stoji bračni par, Ana 43 godine i Luka 45. Čuje se glasna, zaglušujuća glazba, Ana i Luka napadno gestikuliraju.
S desne strane na scenu dolazi prodavač, glazba se stišava, gotovo prestaje, prodavač se zadržava pored drugog madraca s desne strane.
Luka: Isprobala si mnoge.
Ana: To ti kažeš.
Luka: To ja znam.
Ana: Mora se. Ako tragaš za najboljim…
Luka: Ne bi htjela postojeći, već se istrošio, zar ne?
Ana: Odluke se ne donose naprečac.
Ana i Luka pomaknu se do sljedećeg madraca. Prodavač ostaje na svome mjestu.
Luka: Koliko ćeš ih još isprobati do konačne odluke?
Ana: (sjeda na madrac, meškolji se) Vidjet ćemo. A kakva su tvoja iskustva?
Luka: Neznatna.
Ana: Samo bez skromnosti, znam da redovito obilaziš salone namještaja.
Luka: Uhodiš me. (Iritantan, namješten smijeh)
Ana: (oponašajući njegov smijeh) A ti si htio da mi novi madrac bude iznenađenje?
Luka: Ne,ne…(maše rukama opravdavajući se)
Ana: U pravu si, postojeći je star i mekan.
Luka: Imaš prijedlog, želje…?
Ana: Možda da kupimo dva razdvojena?
Luka: Pretpostavio sam takav ishod. Misliš da su praktičniji.(sjeda na madrac do Ane, diže se, sjeda, ustaje i vraća se.)
Ana: Da. I možemo odabrati po sasvim osobnim kriterijima. (odlazi do sljedećeg madraca)
Ja bih ovaj s oprugama, čvrst i elastičan. Tebi bi vjerojatno više odgovarao neki deblji,
mekši, spužvasti, a ja to ne želim jer sam na takvom morbidnom spavala do sada.
Luka: Razmisli. Brinem da ne pukne opruga i pogodi te u neki vitalni organ (obavija rukom
Anina ramena i neprirodno se smije)
Ana: Volim tu brigu koju pokazuješ za mene.
|
