OSMIJEH
-I ti si neka prijateljica, samo mi crpiš energiju, ljubomorna si! Pokušavaš me kontrolirati, poput majke! E, nećeš! Nećeš! Nisam stara i rodit ću to dijete! Da samo znaš! Ti si obična kukavica, kakav ti je to odnos prema životu i strahu?! Kakav?! Umjesto da pokažeš malo zanimanja, ako već ne i zadovoljstvo zbog mojeg blaženog stanja ti samo zanovijetaš, rogoboriš, vučeš me dolje umjesto da si mi potpora!
Bio je to uvod u prepirke s najboljom prijateljicom koja je to histeriziranje uslijed povišene razine nekih hormona morala trpjeti gotovo svakodnevno ako nije htjela okončati dugotrajno prijateljstvo.
Istini za volju, baš i nije bilo najbolje vrijeme za trudnoću. Iza sebe nema još ni jedan brak, a bome ni u jednom niti nije. No, zato ima dva sina različitih očeva, a evo sad je i treće dijete na putu! Nisu bila na teret društvu ni uredu za socijalnu skrb, pristojna, uhranjena i što ćeš više. U školi su frcale carske ocjene, ali tko te danas pita za ocjene, važno je da si sposoban ili da imaš dobru vezu. Neću reći da nije bilo i problema, ali tko danas nema problema?!
Nije si mogla priuštiti da bude kućanica, morala je raditi i biti, kako se to kaže, društveno korisna, iako se mora priznati da je najviše ljubila osobnu korist. Srećom pa je završila srednju školu te se mogla zaposliti kao računovođa u jednom malom privatnom poduzeću, a to što je odguslala i dvije godine fakulteta nije joj donijelo neku novčanu korist, ali je barem spoznala da se može i više od srednje škole. Sa zdravljem je stajala prilično dobro, tu i tamo koja virozica, inače bi odgoj djece uslijed bolovanjem smanjenih prihoda bio pravi pakao.
Nikad nije bila sama iako nije imala potrebe za dugoročnim vezivanjem. Neee, nije imala ništa protiv braka, ali ništa je nije niti vuklo u takvu hermetičku zajednicu. Muškarci su se redali prilično ležerno. Nije ih zadržavala kad bi shvatili da im je prezahtjevna. Pobogu, pa ne mogu je svi muškarci pratiti u njenim zahtjevima, ima onih sposobnijih i manje sposobnih. Katkada ih je i ona sama morala tjerati od sebe, tu i tamo znala je naletjeti kakva budala koje se nije bilo lako otarasiti, kakav priljepak koji bi rado živio na njenoj grbači i pravio se velikim frajerom odlazeći svakodnevno u kladionicu. E da ne bi! Kao što je iz njenog sadašnjeg statusa vidljivo bilo je onih koji su uživali u stvaranju, a onda kad bi se dijete rodilo nestali bi u vidu magle. I bolje, jer što će dijete s maglovitim ocem. Znala se pitati imaju li ta djeca potrebu za ocem, očevi za ovom djecom je, očito, nisu imali. Pa kad je već tako, od malena ih je učila da svijet nije stakleno zvono pod kojim im se ništa loše ne može dogoditi.
Za neke muškarce je energija koju je u sebi nosila bila veći izazov od njene poslovične savršenosti, ona je često do krajnosti i vrlo hrabro istraživala vlastite mogućnosti, a u ovoj trudnoći odlučila je i savršeno nositi svoje obline! Ni u trudnoći nije htjela ostati izolirana od svijeta. Nije se sve svodilo na posao u uredu i kavicu koju bi susjede skuhale u novoj kavenici iz Ipercoopa, posluženoj u šalicama iz nekog gift shopa. Izlazila je u društvo i znala se zabaviti. I na taj način pokušavala je povećati svoje osobne potencijale. Ona jednostavno nije znala za krizu srednjih godina. Ona je jednostavno bila, na prvom mjestu majka, zatim sve ostalo, a to je značilo tako puno toga, i zaposlena žena, i ljubavnica i kreativka i prijateljica, jednostavno bila je ona. U svoj punini sebe. Neki susjedi i kolege znali bi reći da je ekshibicionist, neki da je narcisoidna. Točno. To je i bio dokaz njenog postojanja. Sadašnja trudnoća bila je sve prije nego planirana pa ipak pokazala joj je dobrodošlicu. Onako, na svoj način, što se uostalom dogodilo i s prve dvije.
-Nemoj me krivo shvatiti, ja ti to govorim dobronamjerno, ali ti si zaista već malo izmakla dobi kad bi trudnoća trebala biti dobrodošla. Shvaćaš li da je tvoje tijelo već donijelo na svijet dva stvorenja, svakodnevno se iscrpljuješ na poslu i po kući, odlaziš i u teretanu, tko zna kakve terete sve tamo dižeš pa sad još i trudnoća. Da ne spominjem materijalnu stranu! Ovo dvoje anđelčića će ostati osim bez dijela ljubavi i bez novih tenisica i bez zdravog obroka, a ne zaboravi da su u punom jeku razvoja, kako psihičkog tako i fizičkog! Osim toga drečava pridošlica u kući ometat će ih u njihovim školskim obvezama, a bome i u zdravom snu! Pa ti razmisli, mila moja!
Prijateljica je zborila prilično razborito, očito nije bila desničarka, ali bila je itekako svjesna svih problema koje nosi bremenitost. Prije svega, u njenim očima to je bila bremenitost problemima. Nije nalazila opravdanja za takav postupak, tim više što je znala ishod gledajući na mušku stranu. Ni od ovog nikakve materijalne koristi, ili kako bi njena trudna prijateljica rekla materijalne potpore, a ako nije spreman na materijalnu potporu taj ne može pružiti niti bilo kakvu drugu, od ramena za plakanje do čuvanja djece. Najbolje odmah zaboraviti.
S obzirom na bogato iskustvo, majka dvoje djece upravo je tako i postupila. Biološki otac nekoliko dana po saznanju o trudnoći dao je petama vjetra, a ona je prilično izravno svojoj djeci iznijela činjenicu da će biti bogatiji za još jednog člana obitelji. Bez bilo kakvog okolišanja, kao da se radi o činjenici da će sad otići u dućan i kupiti kruh i mlijeko! -Baš veselim. I dobro je da imam još dovoljno vremena smisliti kako ću si ga odgojiti- izjavio je stariji sin, kujući planove za budućnost. Naučit ću ga da sve radi za mene, prat će suđe umjesto mene, ako će biti premali stavit ću mu stolčić! Spremat će mi kakao!>-A meni će spremati krevet- ubacio se mlađi, nosit će papir u kontejner za reciklažu, i šteta što se ne može roditi stariji pa da mi piše zadaću!!!Kako nije robovala predrasudama vjerovala je i sama da će djeca bez trauma prihvatiti pridošlicu, kako je vidljivo čak i prije nego li je stigao. Za sad je problem jedino vidjela konzervativna prijateljica.
-Jesi vidjela da problema nema! Jednostavno ih nema. Čak i djeca optimističnije gledaju na činjenicu da će imati brata ili sestru. Pa sad, da budem iskrena, ja bih radije da je curica, već imam dva dečka. Kad bolje razmislim, mogla bi mi jednog dana pomoći u kući, a ako ću imati još djece mogla bi ih i pričuvati, žensko je žensko, nekako je sigurnija ženska ruka od muške.
Vidi se da živimo u zemlji u kojoj vlada mentalitet ranog izrabljivačkog kapitalizma! U suživotu s malim bićem u vlastitom trbuhu ipak je neke stvari morala promijeniti. Nije mogla više toliko širiti socijalne horizonte, ali nije se ni plašila reakcija okoline, jednostavno je nastavila po svome. Od prijateljičinih savjeta birala je one koji su joj se činili dobri i ne previše konzervativni.
-Pusti djecu neka odu na klopu k baki- bio je jedan od prihvatljivih savjeta, ionako i količinski i kalorijski jedu kao prosječni rudari, moraš malo misliti na kućni budžet, rastereti ga bar malo. Ovako ćete sve zajesti i prije nego se dijete rodi, gdje ćeš naći jamce za kredit koji ćeš morat podići kako bi prehranila obitelj. Djeca su zaista jela kao čudovišta, pitala se kamo samo trpaju toliku hranu. Vjerojatno je zaboravila da je i sama bila u pubertetu. Istini za volju, nije ni ona bila daleko od njih, njen apetit je postajao sve veći, sukladno tome i njeno tijelo. Ali mora se priznati da nije postalo amorfna masa već je i dalje mnogima bilo privlačno i senzualno. Kako je trbuh raso sve više joj je zaklanjao pogled. Tako joj je promaklo da možda i više nije u najboljoj formi za teretanu pa je taj njen previd izazvao malo uranjeni porod. Najviše se uskomešala najbolja prijateljica, jer ništa za prinovu nije bilo pripremljeno, dok se majka nije puno uzbuđivala, samo neka je zdravo i živo brate Ivo, ostalo će već nadoći samo po sebi, hranit će se majčinim mlijekom a gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna.
Rodila se djevojčica, mala kmezavica živih očiju i prodornog glasa. Prenemagala se još u kolijevci. Jako brzo je postala samosvjesna i koketna! Kako je rasla, rasla je i njena samosvijest. Dečki su se prevarili, mogli su zaboravit, baš kao i majka, na pomoć u kući, nikome ona nije prala suđe ni spravljala kakao, nikome ona nije prala čarape ni ostale stvari koje su prije njenog rođenja zamišljali uranjajući u slatki san.
Majka je nastavila svoj uobičajen život, mora se priznati ipak je po muško-ženskom pitanju bila malčice suzdržanija. Ponešto su tome pridonijele godine, a s time i iskustvo. Dobre zabave se, dakako, nikad nije lišavala. Znala je ona prirediti dobru večeru za stare i nove prijatelje. Katkada miješano društvo, a katkada su to bile sjajne, duge i iskrene večeri s prijateljicama uz butelje dobrog vina. Njena najbolja prijateljica bila joj je na pomoć i prije pa tako i sada, uz čašu se čovjek lakše opusti, a jezik razlabavi.
-Ne možemo živjeti asketski, moramo osloboditi dušu! Moramo se rasteretiti, daj stavi neku glazbu! Ti si stvarno zaslužila odmor i provod. Uz troje djece i posao funkcioniraš savršeno. Sve stigneš, radiš, baviš se s djecom..,a nisi niti bez muškarca. –govorila je najbolja prijateljica.
-Bilo bi ti lakše da si umjesto male rodila još jednog dečka. S njima je uvijek jednostavnije. Barem ne moraš pretjerano brinuti o njihovom seksualnom životu. Muško je muško. Ja sam po tom pitanju najmirnija jer nemam djece.-glasno je razmišljala jedna od žena.
-Ja sam čula da seksualni život kćeri započinje u dobi kad je započeo i seksualni život njene majke.- komentirala je najbolja prijateljica.
-Oh, Bože!- oteo se uzdah majci, ne bez razloga.
Kao što je i sama konstatirala, svijet nije stakleno zvono… Djevojčica je rasla i poprimala figuru privlačne djevojke. I braća i majka pomalo su joj išli na živce. A živci joj nisu bili tako izdresirani kao majčini. Njihovi zahtjevi stvarno su je znali izbaciti iz takta. Jednog dana stojeći ispred ogledala i promatrajući svoju dugu valovitu prirodno plavu kosu odlučila je učiniti nešto radikalno. Nešto što će promijeniti njen život. Čestitala je samoj sebi na ideji! A zatim prešla na realizaciju. Kad su se braća vratila iz škole namamila ih je svojom finom ženskom prepredenošću u poveću kartonsku kutiju na s prethodno izbušenim rupicama za zrak. Dok su oni čekali da ona kaže što se zapravo od njih očekuje, iskoristila je trenutak i velikom pik-trakom oblijepila kutiju. Ostavila ih je da čame u dnu sobe i, dakako, u dnu kutije. S majkom je bilo malo teže. Nije jednostavno sa ženom punom životnog iskustva. Ali ne pada jabuka daleko od stabla! Preuzimanje stvari u svoje ruke smatrala je svojim prirodnim pravom. No, bilo je malo teže smisliti kako se otarasiti i majčinih zanovijetanja. Njen široki osmijeh prilikom izgovaranja rečenice «a sad, zlato, oguli krumpire, potom odnesi smeće i, molim te, ne zaboravi obrisati prašinu» znao ju je izbaciti iz takta tako da bi joj se želudac stisnuo poput čvarka, a iz grla bi joj izletio urlik nalik lavljoj riki. Ovog puta se odlučila temeljito srediti osmijeh.
Majka se baš vratila s posla, noseći u rukama eko-vrećice pune namirnica, kći joj je potrčala ususret, gotovo otela teret iz ruku (sve se odvijalo prema planu!) i kad je na majčinom licu vidjela dobro poznat osmijeh iza kojeg je trebalo uslijediti «a sad, zlato, kad staviš namirnice u hladnjak, pometi pod u hodniku, pristavi vodu za zeleni čaj…» otvorila je zamrzivač iz kojeg je izašla hladnoća koja ga je zaledila u trenutku. Zatim ga je brzo stavila u vrećicu za duboko zamrzavanje i pohranila na dno škrinje ispod ostalih namirnica koje su tamo čekale bolje dane. Majka bez osmijeha bila je osoba bez osobnosti. Sad je bilo lako. Posjela ju je, onako zbunjenu, na stolac pored kartonske kutije s izbušenim rupicama. Bez osmijeha nije znala izgovoriti niti «dušo, dodaj mi, molim te, papuče, a onda možeš početi s kuhanjem ručka», nije znala pozvati prijateljice na kavu, o seksualno-socijalnom životu da se i ne govori. Kad nekoga nema, bez njega se može, tako su i prijatelji uskoro zaboravili da je nekoć postojala.
Godine su prolazile, braća su životarila u svojoj kartonskoj kutiji, majka je poput krpene lutke sjedila na stolcu pored njih, a kći je pratila put mamine mladosti. Živjela je burno, bez prigovaranja, bez bespotrebnih poslova i dokazala da se povijest ponavlja.
Nakon što je rodila prvo dijete odlučila se živjeti onako kako je u djetinjstvu vidjela da odrasli žele te je otvorila ledenicu, duboko gurnula ruku, dohvatila vrećicu s osmijehom i stavila je pod tekuću hladnu vodu kako bi se što prije odledio. Vratila je majci osmijeh. I prije nego li je majka uspjela zaustiti rekla joj je «budući da tako voliš djecu, molim te, pričuvaj unuče, ja moram pogledati TV seriju». Skinula je pik papir s kartonske kutije i čim su braća izašla i protegnula svoje skvrčene noge izgovorila je «u kuhinji se nalazi mlijeko, molim da mi jedan skuha kakao, a drugi neka otiđe u dućan po pelene». Nakon što je podijelila kućanske poslove zavalila se u naslonjač, otipkala jedan telefonski broj i veselo rekla «dragi, čim završi serija, doći ću do tebe pa idemo na večeru».
|
