CHABLIS

Silva je u moj stan ušla kroz nekoliko krigli pive. Da nije bilo te poticajne tekućine ne bi ona ušla niti kroz velika vrata, a bome ni na sporedna.
Iako svibanjski, dan je bio hladan kao da je veljača, kiša je padala na mahove, a ulice su bile pune lokvi. Oblačno i sivo, kao i većina fasada u ovome gradu. Pratio sam prijatelja koji je brzim vlakom odlazio u svoj kraj, a ovaj tmuran dan je odabrao za poslovni sastanak u metropoli. Kako to obično biva, sastanak traje dok ne završi poslovni ručak, a onda kuda koji mili moji. Budući da sam ja poslovnjak s dušom, što u današnje vrijeme nije jednostavno naći, rado sam prijatelju, a ujedno i poslovnom partneru pravio društvo do polaska njegovog vlaka.
Nakon ručka protegnuli smo noge po mokrim ulicama velegrada, a onda natjerani hladnoćom i punim mjehurom potražili toplinu i olakšanje u kafiću nadomak Glavnog željezničkog kolodvora. Otvorivši vrata zapuhnula nas je gostoljubiva, zadimljena atmosfera. Nekoliko žena nezanimljivog izgleda sjedilo je u polupraznom prostoru sa stolovima. Muškarci natiskani oko šanka nisu skidali pogled s pipničarke. Čak i oni naizgled nezainteresirani nisu sjeli za prazan stol, radije su cupkali u napućenom dijelu.
Silva je bila djevojka s naslovnice. Djevojka iz šoferske kabine profesionalnog kamiondžije. Djevojka s duplerice. Djevojka iz rubrike osobni kontakti Plavog oglasnika. Ponude pod broj. Crna mamba bujnih grudi. Big bubless. Sedmica. Bomba. Njen nježan ugriz ukroćuje strast na nezaboravan način. Čita tvoje skrivene želje. Silva je bila pipničarka u kafiću koji nikada nije bio prazan.
Prijatelj i ja sjeli smo za prazan stol u gotovo opustjelom dijelu kafića. Iz džuboksa je dopirala treštava glazba, koliko se sad sjećam bili su to Clashovci, ali odmah iza njih netko od pucupkujućih je stavio Mišu Kovača. No, nama to i nije bilo važno. Ispraznivši mjehure u zahodu koji je imao tabelu za potpise vezane uz održavanje čistoće te prostorije, ali je unatoč tome zaudarao po ustajaloj mokraći, vratili smo se za naš stol. Pričekali smo neko kraće vrijeme dok je pipničarka našla vremena da nas posluži. Bila je sama, kolega je bio na bolovanju, operirao je vene na nozi. Naručili smo dvije velike točene i zajedno s ostalim muškarcima, iako iz veće udaljenosti, promatrali Silvine podrhtavajuće grudi. Ne, nije se predstavila, čuli smo kako joj se obraćaju imenom. Činilo se kao da je prisna sa svima. Uostalom, sve je to dobrodošlo u zanimanju poput njenog.
Zapalili smo svaki po cigaru. Promatrali smo Silvu. Slušali smo zvuke s džuboksa. Zapalili smo još po jednu. Naručili smo još po jednu veliku. Pretresali smo po današnjem poslovnom sastanku. Jer nismo imali što drugo za pričati. Ostali smo bez cigara. Naručili smo još po jedno veliko i cigare. Za svakoga po kutiju. Otišli smo u zahod. Tako je proteklo nekoliko sati. Do Antinog vlaka.

Otpratio sam Antu do perona. Onda sam se vratio u kafić kraj kolodvora jer mi je mjehur ponovo bio pun. Bilo mi je neugodno mokriti uz drvo. Kao pas. Stol za kojim smo sjedili bio je slobodan. Sjeo sam. Uljuljkala me toplina i maligani u meni. Oko šanka je i dalje bila gužva. Silva me primijetila. Koketno je upitala «još jedna točena?», klimnuo sam potvrdno. Pa zatim još jedna. Možda još poneka.
Oko šanka se raščistilo, nisam ni primijetio kada. Silva je otvorila vrata kako bi ušlo malo zraka. Ili kako bi dim izašao van. Ne znam. Noge su mi bile teške. Kao i mjehur. Krenuo sam prema toaletu i spotaknuo se. Održao sam ravnotežu. Kad sam se vratio Silva je sjela za moj stol. Bio sam posljednji gost te večeri. Nalaktila se na stol, lijevom rukom pridržala vlastiti obraz , okrugle grudi položila na karirani stolnjak. Nisam znao što bih točno trebao reći, i bih li uopće trebao. Zato sam samo pitao «kako si?». Rekla je «dobro, a ti izgledaš nekako umorno i pokislo, kao da bi ti trebalo malo odmora i topline». Nasmiješila se svojim tamnim, jako našminkanim očima i dugim crvenim noktom lijevog kažiprsta prešla preko moje prosjede brade. Zbunio sam se poput školarca. Ali nisam htio pokazati, ja sam poslovnjak na povratku sa sastanka! Ili nije opazila, ili se pravila da nije, samo se nagnula glavom prema meni, oslanjajući se na grudi koje su pri njenim kretnjama izvirivale kroz dekolte. Osjetio sam njen dah. Da sam bio trijezan ne bih si dopustio ovako bliski susret. Bila je ogromna. Bio sam pripit. Možda i malo više. Nisam mogao uzmaknuti, ja sam muškarac. Pijani muškarac. «Sviđaju mi se muškarci poput tebe», rekla je» Uzbuđuju me», nastavila je..Hladan zrak me oplitao po nazeblim i mokrim nogama. Malo više mi je bilo toplo.
Silva se požalila da joj je otišao zadnji autobus. Svakodnevno putuje. Ponudio sam se da ću je odvesti doma. Uzela je torbicu koja je stajala iza šanka i izvadila papirnate maramice. Još je neko vrijeme čeprkala po torbici, a onda je izjavila «ne mogu naći ključeve». Rekao sam da prespava kod mene. Grudi je dokotrljala do mojih ruku i blago se osmjehnula. Toplina mi se razlila po šakama. Preplavio me val sreće. Silva je napravila neki brzinski obračun, zaključala kafić i bili smo u vlažnoj zagrebačkoj noći. Zapljusnut svježinom noći upitao sam se što mi je bilo maločas. Nema uzmaka, ja sam muškarac. Silva je ušla u moj auto. Uključio sam radio jer nisam znao što bih rekao. Ona je pričala neku svoju priču, ja sam samo gledao cestu. Ali njene grudi su bile i u retrovizoru i odražavale se u prednjem staklu auta. Osjećao sam kao dišu kraj mene. Doveo sam je u moj stan. Rekla je da ne voli spavati sama. Boji se noći i nepoznatog prostora. Mene nitko nije pitao bojim li se ja. Krenula je prema kupaonici, ali zaustavila se na pola puta. Tek sada pitam se zašto. Očima je prelazila po stanu. Rekla je da imam iste zavjese kao i njena mama. Silva nije stala u moju pidžamu, bila je prevelika. Svukla se i legla u donjem rublju. Ja sam obukao pidžamu. Poželio sam joj laku noć i okrenuo se na stranu. Okrenuo sam joj leđa. Pripila se uz mene. Da ne bude sama, kako je rekla. Osjetio sam njen trbuh, njena koljena, njeno sve. Njena crna kosa poput hobotnice se uhvatila za moj jastuk, gurnula je jednu nogu ispod mene i njena su me bedra stegnula da se nisam usudio ni pomaknuti. Sve se dogodilo u trenutku. Pitao sam «Silva, zar nisi pospana nakon napornog radnog dana?» Nije odgovorila. Prebacila se preko mene i okrenula me na leđa. Opirao sam se, ali ona to vjerojatno nije ni primijetila. Bila je ogromna. Morao sam nešto učiniti, ja sam muškarac. Sjedila je na mojoj zdjelici i lagano se njihala. Njene duge vlasi škakljale su me po licu. Okretao sam glavu na jednu pa na drugu stranu. Držala me za ramena. Crveni nokti usjekli su se u materijal pidžame. Tiho je stenjala. Morao sam nešto učiniti. Dotaknuo sam joj tople, meke grudi. Bilo je ugodno i uzbuđujuće. Više me nije bilo strah. Pridigao sam se koliko je to bilo moguće jer me i dalje držala za ramena i gurnuo lice između dvije lelujave lopte. Rukama sam je obujmio oko bokova i pritisnu na sebe. Tada je počela vikati «ne, ne, ne» i odgurnula se od mojih ramena. Bilo je prekasno. Preplavilo me nešto toplo, njeno.
Plakala je. Rekla je «Tako mi je neugodno, tako neugodno…uvijek se to dogodi kad dođem u nepoznatu kuću…» Dodao sam joj torbicu. Izvadila je maramice i obrisala suze. Ja sam ustao i promijenio pidžamu. Noć sam prespavao na podu. Držeći moju bojažljivu neznanku za ruku.






- 21:01 - Komentari (24) - Isprintaj - #
Uh podsjetila si me šta sam danas vidjela. Frajer pi...pi... u sred grada deset metara od njega 3 kafića i svi imaju wc al ne. I naišla neka curica možda 10 god stala 2 m. od njega i promatra.. i tog ima u CH. (kocka 26.02.2006. 00:25)

Jadna cura...puna strahova...neka navrati do mene, uliti ću joj malo pouzdanja, pa će imati što prolijevati...dopalo mi se! (misko 26.02.2006. 11:05)

Zanimljiva priča!pozdravljam te puno i želim lijepi dan! (Hera 26.02.2006. 15:32)

na trenutak sam pomislila na nesto drugo...sram me bilo...dobro ispricano :)) (studena°°° 27.02.2006. 11:23)

divno... zaista... ;* (maslackica 27.02.2006. 11:40)

Sočno. Onak kao kad popiješ sirup od borovnice, optimalno razvodnjen svježom izvorskom vodom... :) (Revelation 27.02.2006. 14:40)

ali, pidžama ... što će mu tu pidžama, nelogično (mozgalice 27.02.2006. 20:39)

Zaboravio sam juče pitati: kako je bilo na čitanju? (misko 28.02.2006. 11:16)

zašto nigdje nema izvještaja sa grlz blog najt? šta ste napravile? (jednostavna 28.02.2006. 14:48)

@kocka, ne mogu vjerovati, ja sam mislila da u CH ljudi ne piške niti u za to predvidjenom prostoru, kamoli na cesti! A globa??? @Miško, svi vi muški bi ulijevali, ali ako je lijek protiv straha onda je opravdano, a kaj se tiče čitanja bilo je solidno. @jednostavna, i ja se pitam. Eto, cure pročitale i točka, kao da se više nema što reći. ne, ne, imamo intervju za nacional u četvrtak pa ćete onda možda nešto pročitati. (chablis 28.02.2006. 16:01)

Ajme! Na kakvo si to ulijevanje pomislila... (misko 28.02.2006. 19:35)

ili njega zamislim premalog ili nju preveliku, nikako da nađem sredinu :) uglavnom, lijepo.. dobar omor od lektire :) (jeger 28.02.2006. 23:01)

hahahaha kako su vas cenzurirali, mora da ste nepoćudne biljke (jednostavna 01.03.2006. 09:14)

chablis, zasto nijedna od vas ne bi malo podrobnije opisala tu vecer? Nema vijesti ni na naslovníci (sto me i ne cudi, na zalost) (studena°°° 01.03.2006. 14:32)

:) ovo sam čula u živo! :) (krijesnica 01.03.2006. 19:58)

@studena, prošlo je previše vremena, sad više nema te čari, a mislila sam da je to to "netko" zadužen, kao kad su bili muški, očito sam se prevarila, @krijesnice, da stavila sam to ponovo jer kad sam otvorila blog i nije bilo komentara tako da ne znam kako vam se čini priča, a sugestije i kritike su mi značajne, pa je ovo još jedan moj pokušaj da do nečega dođem. (chablis 01.03.2006. 20:48)

ipak mi javi za nacional (ja bas ne citam nase novine) i ne brini za moj post, nisi puno propustila :))) (studena°°° 01.03.2006. 22:31)

ma, super je sve to, ali nacional... sretno! :) (kratke 02.03.2006. 13:15)

Dobra priča, neobična. Znaš da ja takve volim.. Pozdrav! (E.P. 04.03.2006. 10:21)

odlična ti je priča....a to za naslovnicu, stvarno je sramota što se nitko od `zaduženih` nije sjetio...ogorčen sam...totalna diskriminacija...pizde najobičnije koji odlučivaju...ne znaju se oni ni sami popišat...dolje blogerska vlada!!! (stroke 04.03.2006. 19:45)

@Miško, a na kakvo si ti ulijevanje pomislio?@jeger, niti ne možeš naći sredinu, ona jest prevelika, a on jest premali ...za nju. @studena, @kratke, intervju za nacional obavljen, ali "po običaju" muški su nas pretekli i prije nego li smo došle mi žene već su sve ispričali, toliko o "ženskoj lajavosti". Tako da će iz naših ženskih usta možda biti zapisana tek po jedna rečenica. Zato smo se svi zajedno dobro zabavljali fotografirajući se, bilo je prilično glupiranja (barem što se mene tiče,možda s drugima nije bilo tako, možda su to uzeli jako ozbiljno? pa im ne želim rušiti koncepciju vlastite osobnosti). Ne znam izlazi li to ovaj prvi utorak ili možda onaj sljedeći. Enivej, odradismo i to. (chablis 04.03.2006. 19:45)

Nadam se da crveni lak nije zafarbao pidzamu. (xiola bleu 04.03.2006. 19:58)

Ispravljeno, tenks. (E.P. 04.03.2006. 20:03)

@E.P, hahaha, ne znam voliš li takve priče ili takve žene...@stroke, tko te ne pozna...skupo bi te platio. zato ću ja doći u tvoju ćevap-radnju na...palačinke!@xiola, hm, ne znam, nisam bila tamo, a nitko mi nije javio je li lak na pidžami ili ne. (chablis 04.03.2006. 20:19)

- 09:26 - Komentari (31) - Isprintaj - #
u joj... Ja se bojim kukaca i takvih ljigavih stvorova, ali stvar ukusa i od osobe do osobe (sarchy 21.02.2006. 09:41)

Daždevnjak? Ima nekoliko godina da ga nisam vidio u živo...simpa stvorenja. (misko 21.02.2006. 12:28)

Krasan mali otrovnjak! :))) (bugenvilija 21.02.2006. 12:56)

Stavila sam tvoj putopis iz Makedonije na Sitne Ribe, naravno sa linkom na tvoj blog. Nadam se da nemaš ništa protiv, a ako imaš javi i ja ću odmah maknuti. Pozdrav :))) (bugenvilija 21.02.2006. 13:38)

lijep je ovako na slici... al u živo... (kocka 21.02.2006. 17:27)

Hm, da, dok je dalje od mene :) (RiLady 21.02.2006. 19:27)

meni je žaba krastača ljepša od ovoga na slici :)) (stroke 21.02.2006. 20:01)

e, da...ne pričaš ništa o GIRL BLOG NIGHT. može malo o tome?? (stroke 21.02.2006. 20:07)

Piplići, sviđa vam se moj daždevnjak!, super. @stroke, samo za tebe ću uskoro staviti krastaču. O girl blog night ne pričam, pa da, ti sjedni u svoj auto i dođi, nakon toga možeš ti pričati.@Bugenvilija, nemam ništa protiv.,@Miško, ja ih srećem svake godine. (chablis 21.02.2006. 21:28)

dobro si mi i rekla...da sam bar u ZG bla bla...pričam pizdarije i ovo je već treći put da sam ovdje večeras...previše brate, čitamo se za mjesec dana :))) (stroke 21.02.2006. 21:40)

e, daždevnjak je super... bravo! :) (kratke 22.02.2006. 08:45)

Odlična je fotka, i ja sam nedavno vidjela daždevnjaka u Maksimiru...prekrasni su;) (sany 22.02.2006. 09:18)

Ljepota ružnoga... (blanka 22.02.2006. 09:41)

strasno volim reptile (s iznimkom zmija, ali prema njima samo duboko postovanje), a dazdevnjake nisam vidjela vec godinama (studena°°° 22.02.2006. 09:43)

girl blog night vidi vidi ma nemoj reć (jednostavna 22.02.2006. 10:09)

opa,postali smo popularni..bas me zanima,kakvo ce biti devojacko vece :)) pozdrav (non´sen 22.02.2006. 13:03)

Meni dazdevnjaci lice na gumene bombone, prije dok san bia mali ,koje bi nama dici furesti sa sobom donosili. Sad kad razmislim , mislim da nikad nisam uzivo vidio jednog takvog. Pozdrav! (danposlije 22.02.2006. 16:51)

Daždavnjak! Uvijek me bilo strah kad smo kao klinci brat i ja sa starcima tražili vrganje. Baš mi nekak izgleda zločesto. A ono sutra? :))) (krijesnica 22.02.2006. 19:54)

Bljljljaaaakkk.....aaaa šta je ovo...koja baja... (chimi 22.02.2006. 21:54)

Ništa nam se nisi pohvalila novim pohodima... (kocka 23.02.2006. 21:50)

Uf, al bi mi dobro leg'o jedan Chablis. Chablis, pa kubanka... (drug Tito 24.02.2006. 02:15)

prekrasan je... kao i onaj kamen uz njega, kao i suskavo lisce... priroda cini najveca cuda... ;* (maslackica 24.02.2006. 10:55)

Baš lijepo :)) P.S. hvala na lijepoj priči sinoć ;) (Lost Soul Azathoth 24.02.2006. 12:49)

Ja se jednom nisam usudila prijeci preko nekog mostica jer me je u tom naumu sprijecio dazdevnjak koji se kocoperio u sredini. Koma. Skvicah najgore sto mogah i otperjah natrag. Mostic nikad nijesam presla. Tuga i zalost. (xiola bleu 24.02.2006. 15:06)

da se pohvalim! bila sam jučer na čitanju blog poezije :) ne znam da li je to zato što sam naučena na tvoj stil pisanja ali tvoja priča mi je nekako najbolje legla. stvarno mi se svidjela. na žalost, otišla sam nakon prvog kruga jer morala sam rano ustati a već sam jedva gledala - imala sam naporan dan. sada znam i kak se čita tvoj nick! :) (krijesnica 24.02.2006. 15:34)

@svi koji pitaju za girl blog night, nekima odgovaram sa zakašnjenjem, nekima na vrijeme, no stvari stoje ovako: girl blog night održan, svi koji tako otvoreno čavrljaju na blogu tamo su se držali stisnuto k'o pofurene kokoši, a meni je bilo glupo hodati okolo i pitati "A tko si ti?". pa @krijesnice, što nisi malo zasvijetlila, da te vidim, nego si i ti čučala u mraku. @Lost Soul Azathoth, drago mi je da ti se dopala priča, ali što se pobogu nisi ukazao/la? @Druže Tito, e da samo znaš što bi meni leglo...@non'sen djevojačko veče je prošlo, iako smo mi neke daleko od "djevojaka", sad samo dijelim autograme!,Vjednostavna, ti si sigurno zapela na nekom dimnjaku,mogla si i ti sinoc s nama...@kocka, pa to nije bilo ništa što treba baš na sva zvona, pisalo je na par strana pa eto...@xiola bleu nevalja ti pos'o, kako te tako mali stvor može spriječiti u prelasku mosta! Drugi put ću ti ja dati ruku. (chablis 24.02.2006. 20:10)

Onda je ovo prvi skup blogera na kojem nije bilo ludo i nezaboravno. (foto cvijet 24.02.2006. 20:21)

@foto cvijete, bilo je ugodno, ali ni ludo ni nezaboravno. Voditeljica je jako simpatična, i sve je bilo dobro, samo blogeri su malo prepovuceni u odnosu na to kakav se dojam sjece na virtualnoj razini. (chablis 24.02.2006. 20:24)

nitko nije ružan,pa eto nije ni taj gušter il šta već (svoje ja 24.02.2006. 22:19)

nisam ti se javila jer mi se učinilo da si došla sa nekim već poznatim društvom pa mi je bilo nekako glupo uletjeti, a i brzo sam otišla. (krijesnica 25.02.2006. 14:51)

...dobri stari daždevnjak...već ih dosta dugo nisam vidio u živo...najljepši pozdrav (vrtlar_i_književnik 26.02.2006. 19:11)

Gledala sam te pogledom mlade srne.
Noći su padale na našu postelju
posutu snijegom.

Podigla sam ruku prema tvom obrazu.
Stajao si nepomično,
promatrajući me.

Poželjela sam dodirnuti te.
Bar na trenutak.

Spustio si ruku na moje rame.
Na postelji više nije bilo snijega.

Dodirnuo si me pogledom.
Svilene niti obavile su mi dušu.

«Volfgang ima curu, Volfgang ima cuuuruuu» derala su se djeca iz susjedstva, bježeći pred pogledom svog postarijeg susjeda.
Ne voli da se dječurlija izruguje, ali iz vlastite kože nije mogao. Kad je prije mjesec dana ležao na odjelu za plućne bolesti upoznao je Anu. Mladu medicinarku koja je bolesnicima donosila toplomjere, tablete, noćne posude i prala im guze. Ako je bilo potrebno. Volfgangu je zapela svojim dobro popunjenim bedrom za njegovo smeđe oko, i rekli bi ljudi da je to bila «ljubav na prvi pogled».

Volfgang živi ovdje, u našoj ulici. Između prvih susjeda, obitelji Kmeč i Borošak. Kuća mu je malo ljepša od ostalih, ali ne previše, roditelji su bili imućni pa su za života priskrbili dovoljno da se njihov jedinac ne mora kućiti negdje drugdje. Na žalost, preminuli su ne dočekavši da im se sin oženi. Ali zato su im susjedi upriličili lijep pogreb, kako i dolikuje. Iako im okolnosti pod kojima su Volfgangovi umrli nikad nisu bile potpuno jasne. Dječurlija se po tom pitanju dobro zabavljala, često je smišljala neslane šale na račun zanimljivih i neobičnih detalja oko Volfgangove kuće.

Danas je Volfgang stajao pred obiteljskim ogledalom i namještao kravatu. Nije jeo iza deset, kako u vrijeme susreta s Anom ne bi bilo neugodnih probavnih nus pojava, počešljao je rijetku prosijedu uredno podšišanu kosu, iza ušiju utrljao dvije kapi kolonjske vode, lijevom rukom otresao prhut s desnog ramena, isto tako desnom s lijevog, samodopadno zadovoljan nasmiješio se vlastitom odrazu u ogledalu i nakašljavši se kao da pročišćuje grlo prije velikog govora izašao iz kupaonice.
Ana je bila iz dobrostojeće seoske obitelji, ne odveć lijepa prema današnjim kriterijima, ali svakako vrlo simpatična i jednostavna. Dobrih petnaestak mlađa od njega. Od života nije očekivala previše, možda da se makne iz seoskog dvorišta i kuće svojih roditelja. Seoska filozofija života ostavila je traga kako na njenom tijelu koje je bilo obavijeno nježnom masnom ovojnicom tako i u njenom umu koji je bio jednostavan i nije se opterećivao kompliciranim situacijama.
Kad je sjedao u auto okupila se dječurlija oko njega i dječji znatiželjno ispituju kamo ide i zašto se tako uredio. On se samo smijuljio i rekao da će i sami imati priliku vidjeti, a onda je neko dijete potiho zapjevušilo „Proljeće je, a u meni nemir, od sreće bih zagrlio svemir…“

Ana se dobro najela, zna ona koliko je važna redovita i zdrava prehrana, kao zdravstvenoj djelatnici to joj je i te kako poznato. Još ako je domaće! Tko bi odolio finim, domaćim krvavicama.
Utegnula se Ana u usku suknju poput one koju nosi u bolnici, odjenula novu bluzicu, popravila frizuricu i pričekala da Volfgang dođe po nju.
Sjela je u udobnu limuzinu i odmah nakon usputnog poljupca popravila ruž pogledavajući se u malo ogledalo na stražnjoj strani zaslona za sunce. Produžili su sivom cestom do malog kafića, popili kavu i nastavili vožnju do Volfgangove kuće gdje ih je dočekalo čitavo susjedstvo. Za početak iza zavjesa svojih prozora. Samo su djeca znatiželjno stajala pored ograde Volfgangovog dvorišta. Susjed Mirko je, slučajno, baš tada morao ići u dućan po mineralnu vodu i jaja jer njegova supruga peče palačinke.
«Dobar dan, susjede. O, vidim imate dobro društvo» , nije izdržao da se ne obrati Volfgangu. On mu je odzdravio i što mu je drugo preostalo nego da predstavi Anu. Za čas su i drugi izmigoljili, svakome je trebalo ponešto iz dućana, cigarete, pivo, puding, čak je i najstariji iz ulice krenuo u dućan, iako je uvijek slao unuke. Uskoro je susjeda Borošak predložila da skuha kavu za sve, susjeda Kmeč je rekla da će napraviti palačinke čim se suprug vrati iz dućana i Volfgangu nije preostalo drugo nego da ih sve pozove u svoj vrt.
Koristeći priliku dok susjeda Borašak kuha kavu a Kmečeva muti smjesu za palačinke Volfgang je poveo Anu prema vratima kuće. Dječurlija je kao u zavjeri, ne mičući se stajala kraj njegove ograde i promatrala. Gurnuo je ključ u ključanicu, okrenuo, pritisnuo kvaku i gurnuo vrata. Ana je prekoračila prag koji bogznaotkad nije bio opran i zakoračila na škripavi drveni pod hodnika. Ovim bi daskama u hodniku osim pranja bilo potrebno i jedno temeljito njegovanje, nekim uljem, voskom, nečime da malo ublaži tu stravičnu škripu.
Morao je Ani pokazati njihovo ljubavno gnijezdo. Obilazili su sobe; dnevnu, spavaću, kuhinju, kupaonicu, ostavu, smočnicu…Ana je plavim pogledom letjela s jednog kutka sobe na drugi, zadržavala se na sitnicama koje ženskom oku ne mogu promaći, zvonko komentirala što joj se sviđa, što ne i što svakako treba preurediti, provlačila se kroz paučinu na tavanu, gledala kroz tko zna otkad neoprana prozorska stakla i na kraju zadovoljno sjela na škripavi bračni krevet Volfgangovih roditelja.
Vofgang je sjeo za neugođeni klavir i iz čiste ljubavi zasvirao. Osjetio je dodir s leđa, ali nije se okrenuo. Nastavio je svirati. Dodir je postajao snažniji. Okrenuo se, ali Ana je i dalje sjedila na krevetu, stražnjica upala u stare madrace nije se ni mogla pomaknuti bez njegove pomoći. Nije vidio nikoga. Snažan dodir nije jenjavao. Pokušao je zanemariti nelagodu i nastaviti svirati. Na uho mu je glasić šapnuo da svira nježnije jer je Ana vrlo nježna dušica. Osvrnuo se, ali nije bilo nikoga. Prsti su mu bili prilično ukočeni od iznenađenja, ali nastavio je jer Ana je zapljeskala i trepćući dugim trepavicama premazanim extra lush vodootpornom maskarom pokazala koliko joj je draga glazba i njegova virtuoznost. Dok je Ana zaljubljeno žmirkala i smješkala se žarko crveno namazanim usnicama Volfgang je prolazio kroz pakao. Nešto ga je tlačilo s leđa, nešto mu je ulazilo u uhu i šaputalo, a morao je svirati kako bi udovoljio djevi svojih snova. Nisu ga slušali ni prsti, a ni tipke. Iako ljeto podilazila ga je jeza. Glasić je nastavljao svoju misiju. Šaputao je „više osjećaja unesi u svirku, vidiš kako joj godi. Moraš svirati nježno poput proljetnog lahora. Zamisli da joj najnježnije prelaziš prstima preko grudi, pa malo snažnije, još snažnije, ali osjećajno…“ i istodobno ga je svojom nevidljivom rukom gnječio po leđima.
Volfgang je iznanada skočio tako da se Ana u prvi čas prepala, a onda se počela glasno smijati jer je mislila da je to dio predstave koju joj je Volfgang upravo priređivao. Za njega je to bilo nešto sasvim drugo, ni u peti mu nije bila nikakva predstava. Bio je prestravljen od glave do pete, a nije mogao priznati.
Volfgangov otac bio je pravi virtuoz na klaviru. Nije se javljao gotovo od kako je umro. Jednom se Volfgangu ukazao u snu, ništa posebno, neki očinski savjet, tako da je Volfgang toga bio samo napola svjestan. A i otac je toga bio svjestan, shvatio je da mu je sin loser i ako ne umiješa tu svoje prste i ova bi djevojka mogla nestati u vidu magle.
Volfgangova majka stalno je bila ocu za petama i nešto mu pokušavala reći. Otac ju je odguravao šuškajući „pssst“ u strahu da ih Ana ne otkrije i netragom od straha nestane. Srećom, Anini guzovi duboko su upali u stare madrace i tako je okovali u njenoj sreći.

Borošakova je skuhala kavu i donijela zajedno s kavenicom i šalicama u Volfgangov vrt. Kroz prozor je dopirala glazba, susjedi su se okupili i čekali Volfganga i Anu. Glazba se čula i dalje, a susjedi su poput svatova čekali stojeći u vrtu. Onda su djeca odlučila preuzet stvar u svoje ruke i jurnula su u kuću, trčeći po škripavim stubama u smjeru glazbe. Napravili su takvu buku sa su se uplašili ne samo Volfgang i Ana nego i njegovi pokojni roditelji koji su pobjegli brzinom svjetlosti. Ipak, otac je sinu uspio na vrijeme dati korisne savjete. Volfgang je Ani pružio obje ruke i izvukao je iz mekoće starih madraca. Svi su zajedno nosili u vrt kuhinjske stolce, štokrle i tronošce koji su stajali svuda po kući. Za to vrijeme susjeda Kmeč donijela je palačinke.
Volfgang je rekao „Ovo je moja djevojka Ana“ i svi su se s njom rukovali. Onda je dodao „za mjesec dana ćemo se vjenčati, svi ste pozvani u svatove“, a susjedi su jedva dočekali. Mirko je odmah otišao u svoj podrum i donio demižonku s vinom.
„To se mora proslaviti, to se mora zaliti“, govorio je i natakao svima redom.
„Obećaj mi da smo život ti i ja, kao snaga valova… “orilo se iz dječjih usta, a onda su prihvatili i polupijani susjedi.

Daleko si,
ali noćas ću te za ruku držati.

Daj, ne budi smiješna,
prestani budna sanjati,
rekao si.

Ujutro sam ustala rano
i nestala u obavezama.

Ti si se probudio kasno
s otiskom mojih prstiju
na rukama.