Kad god smo u školi pisali zadaćnice, uvijek sam bila sretna ako bi od profesora hrvatskog čula: "Slobodna tema".
Naprosto nisam u stanju nešto jako pametno smisliti na neku zadanu temu.
Pišem ono što me u određenom trenutku veseli, ljuti, muči, jednom riječju ono što me zanima, ma koliko to bilo neinteresantno bilo kome drugom. Zato u principu malo pišem o "aktualnim" temama.
Recimo: Ako svi pišu o predsjedničkim izborima, ja ću pisati priču o svojoj omiljenoj bluzi - zato što me neki detalj na marami Jadranke Kosor podsjetio na nju.
A možda ću 6 mjeseci nakon što sve skupa prestane biti "tema dana" ispisati cijelu epistolu o tome treba li dijaspora glasati ili ne..... ako me ta tema iz nekog razloga dirne u želudac.
To sam naprosto ja - mala samoživa mačka koja živi u nekom svom posebnom svijetu...... "sasvim drugom filmu" rekao bi moj muž.
Sad ću, međutim, pokušati malo disciplinirati taj svoj interni tijek misli i koncentrirati se na nešto što bi, kako mi se čini, bio već red da napravim.
Potruditi ću se da vam se predstavim.
Kako sam uglavnom strašno subjektivna kad se postavi tema mene u bilo kojem obliku, čini mi se najbolje da se, što više mogu, opišem kroz ono što o meni kažu moji najbliži. Oni me valjda najbolje poznaju.
Dakle, o meni:
- godine - Daleko više u realnom vremenu nego što mi se čini - svaki rođendan me jako zaprepasti.
Katkad mislim da mi se lijeva noga zaglavila u osnovnoj školi, desna u kasnom pubertetu, a glava još nije odlučila na koju će stranu.
- visina - Kaže moj muž: "U maloj boci se čuva otrov."
- težina - Ne znam. U smrtnoj sam zavadi s kućnom vagom - zadnje dvije godine uporno pokazuje najmanje 10 kg više nego što to ja od nje očekujem i prihvaćam.
Kako niti jedna od nas dvije ne želi popustiti, rezultat svađe je neizvjestan.
- boja očiju - Jednom mi je dečko koji mi se nije sviđao rekao: "Imaš prekrasne bademaste oči boje lješnjaka".
Budući da mi se nije sviđao, nisam prihvatila niti njegov kompliment (da ne bi kasnije svašta mislio o meni).
- boja kose - VivaColor Spicy Red na prošaranoj sijedoj podlozi - efekt je prilično dobar.
Kaže moja mama: "Imaš prekrasne plamene pramenove".
(Moja mama je etablirana pjesnikinja).
Kaže moj muž: "Kako to izgledaš?! Ko... ko... šarena ovca!".
(Imam dugu kovrčavu kosu i živjela sam u zabludi da je to dobro dok me moj muž nije uvjerio da sam raščupana i da nemam nikakvu frizuru).
Kaže moja prijateljica: "Moraš doći sa mnom da te pokažem mojoj frizerki. Imaš famozan friz - tako nonšalantno kako ti nosiš sad je ultra moderno"
- karakter - Kaže moj muž: "Ti i tvoj mačak imate potpuno jednak karakter - živite u nekom svom sasvim drugom filmu i boli vas k.... za cijeli svijet".
Budući da sam, htjela-ne htjela, uklopljena u neke složene interakcije s ljudima koji me okružuju, determinirana sam (katkad jedva nekako kad se jako potrudim) i više ili manje banalnim okvirima koje mi ti odnosi nameću.
Ja sam.......:
- supruga po drugi put (supruga na popravnom?) - Kaže moj muž (kad je dobre volje): "Ti si najbolja žena na svijetu".
Kaže moj muž (kad je ljut na mene): "Bogami ni onom tvom bivšem nije bilo lako s tobom".
(To me zbunjuje jer ne shvaćam poantu - ja jako dobro znam da nikome nije lako sa mnom - možda se radi o nekom zagonetnom obliku muške solidarnosti?)
- majka - Kaže moja kćer (prijekorno): "Ti si jedna jako čudna mama! Tko je čuo da mama u tvojim godinama sluša Britney Spears, čita Gospodara prstenova, gleda Matrix - i još ga zna i objasniti ?!?".
(Moja kćer ima 15 godina ali katkad me natjera da se osjećam kao da je ona meni mama)
- kćerka - Kaže moja mama: "Bila si tako lukavo dijete da si s osam godina pronašla i pročitala sve knjige koje sam ja sakrila jer nisu bile za tvoje godine.
I sad misliš da si najpametnija i da smiješ imati svoje mišljenje o svemu!!".
(Moja mama se ponekad želi svađati sa mnom iako joj uglavnom ponestane argumenata već u drugoj rečenici).
Moj tata obično ne kaže ništa.
On i ja dijelimo jednaku ljubav prema zemlji i prirodi; jednaku brigu prema nemoćnima i povrijeđenima..... pa i onda kad ne pričamo o tome.
(Moj tata je iscjelitelj).
- prijateljica - Kaže moja prijateljica (na telefon): "Nema smisla da me više zoveš..... ne možeš me izvući iz depresije....mislim da ću vrlo skoro učiniti kraj ovoj mizeriji od života....."
"Dobro." kažem ja "Jel to znači da nećemo zajedno na godišnji ovog ljeta?"
(Moja prijateljica voli malo dublje zaviriti u bocu dobrog vina, kad se otrijezni obično joj život izgleda vrlo crn.)
- snaha - Kaže moj svekar svome sinu (jako ljut na njega): "Ti si jedan bedak i samo radiš bedastoće!! Jedina pametna stvar koju si napravio u životu ti je to što si oženio ovu krasnu ženu!". - klima glavom u mom pravcu.
(Ja jako volim svog svekra.)
- kuharica - Kaže moj muž: "Ti si jedna pokvarena žena: kuhaš mi ono što znaš da volim i onda to skuhaš tako dobro da moram pojesti tri tanjura i onda imam 20 kila viška i svemu si ti kriva."
- vozačica - Kaže moj muž: "Hvala Bogu da sam napokon našao ženu kojoj mogu mirne duše prepustiti volan...".... i zahrče baš u trenutku kad me treba uputiti kuda da skrenem.
(Moj muž je profesionalac. On je najbolji šofer na svijetu. On je jedini čovjek kojeg poznajem koji može direktno iz kreveta u 2 ujutro sjesti za volan a da ne završi u prvoj grabi.)
Ja ipak volim najviše voziti kad sam sama pa mogu u CD-player staviti Enigma kompilaciju i naviti do daske. Moj muž ne voli Enigmu na 150 decibela.
- produkt moje obitelji - Moja (još jedina živa) baka živi na selu u Podravini, daje mi recepte (koje više nitko nema) za najbolje kolače i uči me kako se nasađuje kvočka.
Moja baka kaže: "Kad umrem ostaviti ću ti moj dvostruki krevet i blazine punjene perjem. Ni na čemu se ne spava tako dobro".
Slažem se s njom. Na istim tim blazinama sam u devetoj godini čitala, pod treperavim svjetlom svijeće, priču o vuku-ljudožderu Garuu iz starih brojeva Arene (baka je hrkala na drugoj strani kreveta) dok je vani led pravio čudne šare na prozoru, metar duboki nanos snijega se caklio pod mjesečinom na poljima, a iz obližnje šume dopiralo drhtavo zavijanje pravih živih vukova (ili se barem meni tako činilo).
Moj pradjed je bio bogati gospodin u Splitu prije II svj. rata, imao je niz tvornica ove ili one vrste.
(O tome zašto niti jedna pa ni najsitnija od tih tvornica nije danas u vlasništvu recimo moje mame, u mojoj obitelji se nikad jasno ne govori).
Moja prabaka je bila plemkinja, nosila je velike šešire, vozila se u kočiji i maltretirala muža.
(O tome se u mojoj (pretežno ženskoj) obitelji vrlo rado i s veseljem priča.)
Ja sam još puno toga.
Ako baš zatreba.
|
