 | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 
Gornja lista je sređena po mojim internim pravilima čitanja tekstova na webu (od kojih uzimam sebi pravo da odstupim kad god mi se svidi)
Žao mi je ali u principu NE čitam tekstove: • u kojima umjesto č i š piše ch i sh jer su mi naporni. Znam da nemaju svi hrvatsku tipkovnicu i kad naiđem na c,z,s to mi ne smeta. • koji su napisani tamno sivom bojom fonta na crnoj pozadini ili nešto slično, čitanje na monitoru mi je ionako naporno tako da ne želim još više naprezati oči. • koji su prepuni smajlić-umetaka - povremena sličica koja podcrtava tekst je simpatična i zgodna, ali kad iza svake druge riječi stoji smajlić, tekst postaje iscjepkan i (opet) nečitljiv. • koji nemaju proreda, velikog i malog slova, točke i zareza - u takvim tekstovima se izgubim i postaje mi nemoguće pratiti ih • koji su napisani nekim posebnim fancy fontovima jer me zamaraju..... na kompu imam instalirane skoro sve zamislive fontove ali kad se radi o čitanju teksta na webu priznajem isključivo Verdanu, Tahomu i Arial ne manje od 10px. • koji su morbidni ili prostački van nekih (mojih) granica - nemam dovoljno jak želudac i ne želim se prisiljavati da čitam nešto što mi ne prija. • koji su copy/paste s engleskih stranica. Ne zato što ne govorim engleski, dapače, znam ga jako dobro, nego što smatram da je neka vrsta pristojnosti da se tekst upućen Hr čitateljima prevede. I sama to radim (i znam da je katkad vrlo teško) ako imam potrebu da citiram neke strane navode. • u koje su umetnute slike širine cca 1 200 px zbog kojih trebam scrollati lijevo-desno da bi pročitala cijeli tekst - to me umara. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Digresije
♥ 11:18 - ♥ Komentari (1) - ♥ Isprintaj - ♥ #
Maloprije me nazvao gospodin suprug s posla..... da me pita kad mi je "onaj" film na tv da ga ne fulam snimiti.?!? Naravno, radi se o Gone With the Wind (iliti Prohujalo s vihorom na naški) i apsolutno niti jedan muškarac kojeg poznajem ne smatra ga ničim drugim nego davežem i trakavicom. Sama činjenica da sam bez prigovora dobila dozvolu da ga snimim i tu masu GB strpam na hard znači jako puno. Dok sam se oporavljala od čuđenja i čavrljala s njim o tome kad i kako ćemo u kupovinu (ove godine nije dobio cigli jedan dan slobodan tako da grrrrrr radi faktički do 31. navečer) doživjela sam još jedan šok - moj zakoniti mi je poslao pusicu i izjavio kako me puno voli.......?? I to preko telefona! E sad, ja znam jako dobro da me voli. Da me ne voli ne vjreujem da bi me podnosio ovako dugo, ako ćemo pošteno. Iako imam ja i svojih dobrih strana...... valjda. Poanta je naprosto u tome što mi, iako se iskreno volimo, nismo baš ljudi koji to obznanjuju uvijek cijelom svijetu. Recimo da smo više onako rezervirani tipovi. Posebno on. Možda zbog te njegove digresije preko telefona, ili zbog činjenice da u ovo doba godine svi prave nekakve retrospektive, svode račune itd itd...... čovjek teško može ostati po strani iako intimno misli kako je to zapravo bedasto. Zašto bi najbolje doba da započnem recimo dijetu bio 1.1.? Mogu jednako tako dobro započeti i sada ovog trenutka, sve ovisi o tome koliku čvrstinu volje imam. Pa i s tim utjecajima sa strane, nisam jako sklona donositi neke sudbonosne odluke....... meni više leži da se osvrnem unatrag i dalje od protekle godine...... na neke druge godine koje su mi bile važne i sudbonosne. Recimo, prije tri godine....... Isto ovo doba, ili nešto malo ranije. Još sam živjela sama, konfuzija nakon razvoda mi se već lagano čistila iako nisam imala blagog pojma što bi sama sa sobom trebala započeti. Koristila sam samo mogućnost da slobodno dišem, bez ičijih očekivanja, prigovora, zahtjeva....... trebalo mi je dobrih 2 godine da napokon osjetim olakšanje od onog tereta koji sam vukla pola života. Najveće oduševljenje mi je donijela tada činjenica da sam ponovo sposobna da se za nekog iskreno zagrijem i da uopće imam želje da provodim vrijeme s nekim live (one virtualce sam mogla zgasiti čim bi mi počeli ići na jetra). Iako nisam baš bila sigurna da će nešto od toga i biti...... ja ovdje, on tamo, nije to bilo samo 1500 km nego i jedan sasvim drugi svijet u kojem je on živio, a još više ono nepovjerenje u njegovom pogledu. I uopće nisam bila sigurna da mu ja u tom njegovom svijetu trebam na duže staze. Niti da je spreman zbog mene riskirati još jednom da se otvori i zavoli. Prihvatili smo tada poziv više njegove (virtualne) prijateljice da provedemo blagdane kod nje, u možda za to doba godine najljepšem dijelu Hrvatske. Mala drvena kućica u nanosima snijega - ugođaj je bio predivan....... gazdarica nešto manje..... Kasnije sam shvatila da sam u stvari pozvana na svoju štetu, gospođa se nadala da će u tih desetak dana on shvatiti kako sam ja zapravo sasvim kriva osoba za njega..... ne znam koji su joj bili kasniji planovi, da li da mu ugura svoju kćer ili samu sebe (iako starija 15-ak godina ta o sebi ima više nego odlično mišljenje). Dakle, sve skupa je krenulo nakrivo. Umjesto da ja budem eliminirana kao potencijalna što već, četvrta osoba u društvu, njen tadašnji ljubavnik, je zaključio (ne sasvim krivo) da sam mlađa, zgodnija, a možda i bolje financijski potkovana, u svakom slučaju poželjnija od gospođe........ i shodno tome se počeo i ponašati. Nisam osoba kojoj bi prijalo takvo dokazivanje, cijela situacija mi je bila mučna a tip neprivlačan. Malo je trebalo da lijepo svima kažem bye bye i pokupim se doma sama. I moj dragi se osjećao nelagodno, pokušavao je spasiti situaciju pozivom na kupanje na bazen (greška - usporedbe u kupaćim kostimima su išle u moju korist), večerom u obližnjem restoranu (jedina svečanija suknja koju sam ponijela je bila minica - rezultat katastrofalan)........ na kraju je odustao i spojio se online - glavninu dana je provodio u chatanju sa nekim tamo svojim virtual društvom. U stvari, kad se ovako sjetim tih dana pitam se kako to da se nismo svi skupa smrtno isposvađali i otišli svako svojim putem...... izgleda da sam ja daleko strpljivija osoba nego što se inače smatram. I onda proslava Nove. Za to veče domaćica je izgleda odlučila da uspostavi primirje a kad smo izašli u grad nasreću smo se uspjeli u onoj gužvi odvojiti po parovima. Nas dvoje smo zalutali nekakvu prepunu pivnicu, pronašli stol i daljnih dva sata ili tako nešto smo se nalivali pićem, ja daleko više nego on. Kod petog gin-tonica život mi je počeo izgledati malo manje crn i prestala sam razmišljati o opciji da u 11. sati navečer na Staru godinu potražim bus kojim bi se vratila doma. Tokom večeri sam dobila mali slom živaca od buke na prepuno trgu, petardu ravno u nogu (srećom imala sam hlače), a u slijedećoj kavani su nam se za stol ubacile dvije zgodne mlade cure i iz petnih žila pokušavale zbariti mog pratioca (tada još nisam znala za pojam "sponzoruše") jer su odnekud nanjušile da ima love za platiti im cugu. Čak sam onako lelujava od pića uspjela skužiti da je konobar na naš račun uvalio i njihov - i ispsovala ih svih skupa. U 5 minuta do ponoći tog dočeka, jednog od do tog trenutka možda najgorih koje sam imala u životu, našli smo se na prepunom trgu i odjednom me on okrenuo k sebi, rekao: "Želim ti sve najbolje" i poljubio me....... i taj poljubac je bio potpuno drugačiji, kad sam ga pogledala nije u njegovim očima više bilo one rezerve i sumnje.... u trenu se taj odvratan doček Nove pretvorio u najbolji mogući. Uopće mi više nije smetala buka, ljubomorna "prijateljica", sponzoruše, petarde....... bila sam s njim i to je jedino bilo važno. Ne mogu reći da je sve dalje bilo idealno i da smo postali nerazdvojni, tako nešto valjda bude samo u pričama, ali to je bio onaj neki trenutak kad sam shvatila da u njegovom životu ne samo da ima mjesta za mene, nego da me on na tom mjestu i želi više nego što je do tada pokazao. Čudno kako zbog jednog posebnog momenta čovjek može zaboraviti sve one loše stvari do tada..... sve u svemu to je na kraju postao jedan od mojih najdražih novogodišnjih dočeka.  |
♥ 11:18 - ♥ Komentari (1) - ♥ Isprintaj - ♥ #