Gornja lista je sređena po mojim internim pravilima čitanja tekstova na webu (od kojih uzimam sebi pravo da odstupim kad god mi se svidi)
Žao mi je ali u principu NE čitam tekstove: • u kojima umjesto č i š piše ch i sh jer su mi naporni. Znam da nemaju svi hrvatsku tipkovnicu i kad naiđem na c,z,s to mi ne smeta. • koji su napisani tamno sivom bojom fonta na crnoj pozadini ili nešto slično, čitanje na monitoru mi je ionako naporno tako da ne želim još više naprezati oči. • koji su prepuni smajlić-umetaka - povremena sličica koja podcrtava tekst je simpatična i zgodna, ali kad iza svake druge riječi stoji smajlić, tekst postaje iscjepkan i (opet) nečitljiv. • koji nemaju proreda, velikog i malog slova, točke i zareza - u takvim tekstovima se izgubim i postaje mi nemoguće pratiti ih • koji su napisani nekim posebnim fancy fontovima jer me zamaraju..... na kompu imam instalirane skoro sve zamislive fontove ali kad se radi o čitanju teksta na webu priznajem isključivo Verdanu, Tahomu i Arial ne manje od 10px. • koji su morbidni ili prostački van nekih (mojih) granica - nemam dovoljno jak želudac i ne želim se prisiljavati da čitam nešto što mi ne prija. • koji su copy/paste s engleskih stranica. Ne zato što ne govorim engleski, dapače, znam ga jako dobro, nego što smatram da je neka vrsta pristojnosti da se tekst upućen Hr čitateljima prevede. I sama to radim (i znam da je katkad vrlo teško) ako imam potrebu da citiram neke strane navode. • u koje su umetnute slike širine cca 1 200 px zbog kojih trebam scrollati lijevo-desno da bi pročitala cijeli tekst - to me umara. |
Uvijek ista greška
♥ 14:02 - ♥ Komentari (2) - ♥ Isprintaj - ♥ #
Par puta u životu su mi rekli da sam naivna. Vjerovatno i jesam. Posebno se to, mislim, vidi po tome što me uvijek ponovo zasmetaju zloba i grubost na netu. Ljudi su ovdje pod iluzijom anonimnosti tako često bezobzirni i zli...... pitam se znaju li oni da virtualu čine stvarni ljudi s osjećajima a ne neke zamišljene lutke koje plešu onako kako se zasvira. Možda sam ja naprosto preosjetljiva (i taj prigovor katkad dobijem). Možda je problem u tome što nemam neke posebne i određene zahtjeve, nisam online zbog nikakvih drugih želja osim da se povremeno družim. Katkad čak ni to. Ima dana kad mi naprosto prija samo surfanje i čitanje..... ili pisanje onoga što mi padne na pamet - jedna vrsta razgovora sa samom sobom. I onda uvijek napravim istu grešku - uključim se i u razgovore drugih. Forumi ove ili one vrste, tematski ili općeniti, nije bitno. Ne mogu odoliti da ne dam komentar. I počinjem se pitati: pa dobro kakva to vrsta ljudi dobrim dijelom "živi" na tim forumima?
Zašto se ljudi osjete tako direktno napadnuti s navedenim? Osjete se napadnuti, uvrijeđeni...... i naravno, uzvraćaju na taj zamišljeni napad isto tako napadom i uvredama. A najjače i najgore se osjete napadnuti ako u onome što napišem nađu istinu o sebi. Pa mi šalju poruke. Pokušavaju mi objasniti da ja nisam u sretnom braku - iako me ne poznaju. Pokušavaju mi objasniti da ne želim slati slike naokolo zato što sam ružna - iako me nikad nisu vdijeli. Pokušavaju mi objasniti da ja na netu tražim samo seks-avanturu - iako sam sto puta napisala da volim upoznavati ljude bez ikakvog obzira na spol, rasu, nacionalnost, vjeru ili seksualno opredjeljenje. Iskreno mi se smuči od svega toga i zato: Ovaj post pišem samoj sebi za sve one trenutke kad osjetim želju da se uključim u nečiju raspravu ili dam komentar nekome tko ga traži - da ne bih napravila uvijek istu grešku. |
♥ 14:02 - ♥ Komentari (2) - ♥ Isprintaj - ♥ #