 | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 
Gornja lista je sređena po mojim internim pravilima čitanja tekstova na webu (od kojih uzimam sebi pravo da odstupim kad god mi se svidi)
Žao mi je ali u principu NE čitam tekstove: • u kojima umjesto č i š piše ch i sh jer su mi naporni. Znam da nemaju svi hrvatsku tipkovnicu i kad naiđem na c,z,s to mi ne smeta. • koji su napisani tamno sivom bojom fonta na crnoj pozadini ili nešto slično, čitanje na monitoru mi je ionako naporno tako da ne želim još više naprezati oči. • koji su prepuni smajlić-umetaka - povremena sličica koja podcrtava tekst je simpatična i zgodna, ali kad iza svake druge riječi stoji smajlić, tekst postaje iscjepkan i (opet) nečitljiv. • koji nemaju proreda, velikog i malog slova, točke i zareza - u takvim tekstovima se izgubim i postaje mi nemoguće pratiti ih • koji su napisani nekim posebnim fancy fontovima jer me zamaraju..... na kompu imam instalirane skoro sve zamislive fontove ali kad se radi o čitanju teksta na webu priznajem isključivo Verdanu, Tahomu i Arial ne manje od 10px. • koji su morbidni ili prostački van nekih (mojih) granica - nemam dovoljno jak želudac i ne želim se prisiljavati da čitam nešto što mi ne prija. • koji su copy/paste s engleskih stranica. Ne zato što ne govorim engleski, dapače, znam ga jako dobro, nego što smatram da je neka vrsta pristojnosti da se tekst upućen Hr čitateljima prevede. I sama to radim (i znam da je katkad vrlo teško) ako imam potrebu da citiram neke strane navode. • u koje su umetnute slike širine cca 1 200 px zbog kojih trebam scrollati lijevo-desno da bi pročitala cijeli tekst - to me umara. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Danas samo čitam
♥ 18:09 - ♥ Komentari (0) - ♥ Isprintaj - ♥ #
Čitam njegove laži. Cijelu paukovu mrežu spretno istkanih poluistina i neistina baziranih na nekim davnim istinama. I nisu bile istine zbog njega nego zbog mene. Zbog toga što nisam mogla ne vjerovati, što nisam niti mogla zamisliti da postoji netko tko može lagati tako - gledajući u oči i smiješeći se tako iskreno. Laž kao umjetnost. Toliko se približi pravoj istini da ako znate samo jedan djelić morate povjerovati. A ipak je ta njegova istina tako strašno uvrnuta...... kao iskrivljena slika u ogledalu. Možete prepoznati dijelove ali cjelina je izopačena u potpunosti. Čak i sada se ponekad pitam da li je to stvarnost. Ne, ne sumnjam u sebe. Ne sumnjam niti u svoje sjećanje niti u svoje sposobnosti da razlučim. Sumnjam u to da možda na trenutke živim u mučnom snu..... noćnoj mori koja ne prestaje..... jednoj od onih mora u kojoj se poznata i draga lica pretvaraju u monstruozne maske likova iz horror filma. I ništa nije onako kako ste mislili da jest. Ponekad plačem iznutra. Skoro nikad ne plačem tako da me netko može tješiti. Za neke stvari ne postoji utjeha. Danas samo čitam njegovu mržnju. Mržnju zbog toga što sam pobjegla iz sadističkog zatvora koji je on zvao ljubav. Mušica koja je pobjegla iz mreže a pauk se ne može s tim pomiriti - kako banalno i zapravo smiješno. Ali zato je mušica ostala bez krila (i dobrog dijela života). Koji je njegov komentar na to? Vjerovatno najčešći koji mu pada na pamet (tipkovnicu) - BELJ!!   |
♥ 18:09 - ♥ Komentari (0) - ♥ Isprintaj - ♥ #