Catwoman's Agenda
09.12.2014., utorak
Što je deložacija : istinita priča jednog deložatora
Osobno iskustvo napisao Dario Jakopović i jučer objavio na FB profilu Živog 7ida
Prije jedno 5-6 godina sam, uz stalni posao, radio u fušu za jednu firmu koja se bavi selidbama. Da ne duljim, našao sam se u situaciji da mi je bila ponuđena satnica od 70kn ukoliko pristanem raditi na deložacijama. Naravno da sam prihvatio. Nije mi baš bilo jasno što se to točno podrazumijeva pod pojmom "deložacija", no uskoro sam saznao. Lokacija: Knežija, u stanu smo nas pet šljakera, gazda, troje ljudi u civilu, dva odvjetnika, dva policajca i ljudi sa općine. Svi smo u sobi u kojoj na krevetu u pidžami leži čovjek blijedog lica i beživotnog pogleda. Njegov odvjetnik galami i tvrdi da je isposlovao odgodu, no nema papire kojima bi to dokazao. Nama radnicima gazda govori da trpamo stvari u kutije. Odvjetnik nam to izričito zabranjuje. Policija govori odvjetniku da će ga prisilno izbaciti ako ne prestane ometati postupak. Čovjek u krevetu počinje plakati. Odrastao čovjek. Ja sam se našao u situaciji da mi je gazda tutnuo kutiju u ruke i počeo bacati čovjekove osobne stvari unutra, dok istovremeno čovjekov odvjetnik vadi te iste stvari iz kutije i govori nam da pričekamo još malo. I tako stojim ja usred tog kaosa u kojem sam se našao, gledam oko sebe i ništa mi nije jasno jer se sve prebrzo dešava. U tom trenu, moj pogled se sudario sa čovjekovim. Gledao me u oči, glasno plačući, no njegov pogled je prodirao kroz mene, kao da me nije ni vidio. Odjednom mi je pozlilo. Gledao sam svađu oko mene, dok sam iz druge prostorije čuo ekipu sa općine kako se smiju i pričaju o nekim privatnim spikama, kao da se ništa od ovoga ne dešava i da ih se ne tiče. Policajci dolaze do kreveta i vuku čovjeka za ruke i noge, makar se odvjetnik dere da je čovjek invalid i da ne može samostalno hodati. Svom snagom sam bacio kutiju, koja mi je još bila u rukama, u zid. Počeo sam urlati i psovati te sam istrčao van iz stana. Nije mi bilo dobro od svega što sam vidio. Osjećao sam se jadno i nemoćno. Firmi se više nikada nisam javio. |
