Catwoman's Agenda
16.04.2012., ponedjeljak
Muški sindrom i Larin izbor
U sinoćnjoj epizodi Lara je objašnjavala majci zbog čega više ne želi biti sa svojom ' sudbinskom ' ljubavi, i tako istakla osnovne crte dotičnog sindroma, čini mi se, čak - arhetipskih razmjera.
1. nije ju zaštitio od konstantnog maltretiranja svoje majke 2. gotovo svakome se daje manipulirati 3. glavni motiv većine njegovih postupaka jest osobna čast Kako s takvom osobom planirati budućnost ? Nikako. No, naravno da će sapunica iznaći 'razloge srca' zbog čega će takva veza na koncu čudesno profunkcionirati. Nažalost, u realnosti se takve situacije razvijaju drugačije, uglavnom na obostranu štetu, jer barem jedan od partnera nije u stanju sagledati svoju nezdravu isprogramiranost, što još datira uglavnom od ranog djetinjstva, kada se osoba nije u stanju suprotstaviti takvim roditeljskim postupcima, pa ispada da je od bolesne roditeljske brige ( tj. ostvarivanja vlastitih ciljeva preko djeteta ) bolja ona nikakva, kakva rezultira osobama poput Larinog drugog muža, koji je barem u stanju doista učiniti sve za osobu koju voli, pa makar to prešlo i granice zakona, i zdravog razuma. Što ženama, vidi čuda, daje daleko veću sigurnost i povjerenje od pukog, recitatorskog obožavanja, čak i marljivog sluganstva do određene granice, a ta je: ustručavanje od bilo kakve inicijative, što bi moguće narušila njegove odnose s drugim ljudima ili ugled u društvu. Savjet mladim ženama i djevojkama : ako vam se svidi muškarac koji ne zna / nema volje braniti svoje interese ( što isprva tumačimo kako je frajer cool, na višem nivou, velikodušan ... ), znajte da neće braniti niti vaše, niti interese moguće zajedničke djece. Kome nedostaje autoprotektivni instinkt, zatajit će mu i svaki drugi protektivni instinkt, kad - tad. Naravno da se ta trauma može riješiti, no za to je potrebna dobra volja za introspekcijom i samokontrola, te prihvaćanje sugestije da takva trauma uopće postoji, što je vrlo rijedak slučaj. Tada to znači da ste ipak naletjeli na pravoga.  |
08.04.2012., nedjelja
Latice za Laticu
Dolebdjela mi je u naručaj, duboko i nježno utonuvši svojim plahim, netremičnim pogledom u moje oči.
Znala sam da je San. I da se ne želim probuditi. Da ju želim grliti dok god nam ova milostiva Stvarnost dariva dodir Jednosti ovog Susreta. Nikada nisam bila sretnija. Znala sam takođe da će morati otići, logikom Sna. Odlebdjela je, najnježnije odvajajući se od moga tijela, u krugovima što su se širili oko mene i sve više udaljavali, dok titrava zlatna točkica njezina lika posve nije nestala iz mog vidokruga. Radost i Dar Susreta nadvladali su bol odlaska i gubitka. Ostao je osjećaj nerečene, ali jasno slućene mogućnosti ponovnih naših viđenja ... I trajne povezanosti. Taj San bio je jedna od mojih najstvarnijih, najdublje doživljenih Stvarnosti. Mislim da je dubina osjećanja Života ta, koja nam točno poručje : koje je to stanje svijesti, kakav je to trenutak ili period našeg bivanja - onaj, za nas najstvarniji. I prema kojemu kasnije svjesno usmjeravamo svoju životnu energiju i bit. ~ Nedavno su mlada Višnja i mudra Jabuka nježno prostrle meke poljupce svoje najraskošnije proljetne bjeline na još obnaženo, neozelenjeno počivalište Latična tijela. Hvala Višnji i Jabuci, milosrdnim Ljubavnicama Života. Hvala Latici, što istim tim živodajnim nagnućem utkiva Vječnost u svijet mojega srca. Hvala Njemu / Njoj , što uskrslu Laticu posla u moj San, učinivši ga stvarnijim od svega ikada.    |
