Kalendarenje i kalendarsko prigovaranje, 2009.

Idemo dalje u revijalnom tonu. Kako zadnjih dana učestalo mozgovno mlatim u prazno, razmišljala sam i o trivijalnoj, ali upotrebljivoj i dekorativnoj, stvari kao što je kalendar. U doba mobitela i kompjutora nije baš da nam trebaju oni papirnati i kartonski, na listanje, jednolisni ili džepni, ali su i dalje s nama. Prije kojih desetak godina, svaka šuša od novina hvalila se poklon-kalendarom (i to najčešće onim u a nešto formatu savijenom na dva puta, za radionice), ove godine je, evo, i Globus odustao od svojeg već tradicionalnog sa spiralnim uvezom i art fotkama koje su objavljivali tijekom godine u svome lajfstajl prilogu (ili ga je netko ukrao iz mojeg primjerka). Štednja, ali i pomak interesa. Ove godine nije toliko važno imati full color fensi kalendar kojime će cijela godina postati svečanost protoka vremena i planiranja, nego čitati o recesiji, radnim mjestima koja nestaju, plinu, a novine i časopisi će još žešće bivati spinovi aktera koji se bave takvim pitanjima i koji će nas, ionako, stalno usporavati ili ubrzavati u osjećaju protoka vremena. Intimno, kao i uvijek, imamo osjećaj da se ove godine ne smijemo previše podsjećati koji je (tek) datum. Ja, recimo, sasvim slučajno znam da ovaj mjesec ima još 1 radni dan (ili dva) i tri kalendarska tjedna. Znam i da mi subota, ako je odlučim iskoristiti radno, postaje natrpana jer u njoj moram obaviti i šoping namirnica i ostalih potrepština, za što sam do sad lagodno koristila kalendarsku nedjelju. U crkvu ne idem, zato ću od sad nedjeljom dugo spavati, nakon što se u subotu rastrčim na sve strane kako bih sve obavila do kojih 20 sati, i bacim se pred televiziju, umorna k'o mačić. Bolje je da nemam tiskani kalendar u svojoj blizini u tako osjetljivim trenucima, kako se ne bih podjećala koliko često će mi se takva situacija ponoviti tijekom mjeseca. Bolje je da se na to, kao i na datume kada mi sjedaju kartice, podsjetim tek usput, dok pregledavam kalendar na poslu, onaj na kompjutoru.

Ipak, ove godine imam dva tiskana kalendara. Imam jedan dvobojni od Uniqe (od koga ćeš imati kalendar ako ne od osiguratelja), za pisanje obaveza, i od Nokie (ni to nije čudno, da), šminkerski. Jedan poslovni suradnik koji mi je godinama davao kaledare, sad me već par godina preskače, otkako se muški kolega vratio u firmu. Šovinizam. A baš su mi uvijek davali i katolički, što je dobro jer možeš pregledati kad su blagdani i, još važnije, koji je blagdan, što ponekad možeš znati „intuitivno“, kao žitelj kršćanskog miljea, a ponekad je stvarno teško, usprkos nekim informacijama koje dolaze do tebe. Recimo onaj blagdan gospe. Te koja je, te kad je točno, te kako je smještena u tjednu (bliže vikendu?) - za to je katolički dušu dao. Dobri su i nacionalni kalendari koji su local sensitive pa kuže konvencije oko državnih praznika - tu su me proteklih godina znali zbunjivati oni dani državnosti, neovisnosti i slično. Očekujem da ovaj Uniqin ima rečene karakteristike te da ću ga povremeno konzultirati u vezi tog kao i da ću, u kombinaciji s informiranjem putem javnih medija, uspjeti ne doći na posao u neradan dan.

Sad kad smo ukratko, i vrlo nesistematizirano, prošli moguće prednosti tiskanih kalendara, usprkos njihovoj sve većoj marginaliziranosti, osvrnimo se na još jednu moguću (pozitivnu, aj ges) funkciju, a ta bi bila društveno korisno djelovanje i izdvojimo nekoliko kalendara koji se ističu u tom području.

1. Uvijek dosta očekujem od kalendara koji će raditi B.a.b.e - u biti, taj kalendar mi ni ne treba, želim samo čuti da su ga napravile i da je dobar u podjebavanju šovena (kao što je to dobro odradio kalendar od prije par godina, od podjeli muških i ženskih poslova na koji ne mogu sad linkati jer babe nisu stavile isti u arhivu ili sam ja baba koja ne zna naći ono što traži). No, i one su ove godine zapale u neku duševnjačku, kalendarsku, letargiju. Zen. Uvjerite se sami na ovom linku. "Moje je srce iskočilo kroz prozor i luta radosno ulicama", piše Sanja Pilić, nositeljica stihova razbacanih po cijelom kalendaru. Da, mislim si, posebno ćeš nedjeljama ove godine radosno lutati (osim ako bude sreće pa tužba bogatih ljudi koji imaju velike trgovine urodi plodom). Ocjena: nezanimljivo, premalo ekšna.

2. Drugi kalendar na koji sam naišla, naravno, na svome omiljenom sajtu Index.hr (ne više baš toliko omiljenom otkako su napisali da je Sarah Jessica Parker ikona ženske ružnoće, ali dobro...) onaj je beogradske udruge Queeria. Pogledajte.



Vidimo da se seksualne manjine još uvijek muče, poput žena. I ove manjine su na nekoj sofisticiranoj, ultraurbanoj razini. Njihove ikone lebde nad gradovima, malo nad Beogradom, malo nad Zagrebom, sjede na tramvaju, izviruju kraj prometnica, oni su posvuda, hoće reći kalendar. Ali nije mi to nešto upečatljivo (iako je vizualno vrlo lijepo) - radije bih par ikona i par genuine homoseksualaca omotala u plahte s gej bojama, da se vidi malo mesa - to bi možda u ljudima prije prizvalo osjećaj da su "posvuda oko nas", barem ako je suditi prema onoj, za voajersku nasladu dušu daloj, emisiji na Novoj TV, Trenutak istine. Tamo svako malo ispadne da bi se netko ipak malo pomazio i s vlastitim spolom. Ovako, kad nije po mojem, ocjena: nije gola istina, ali neka.

3. Za kraj, kalendar koji treba odnijeti pobjedu u ovom, ipak, razumije se, populističkom natječaju: "Odmotajte Severinu" za Volkswagen. To je kalendar za pravog Hrvata, pravu osobu koja pravo sjedi pred televizorom i pravo ne ide u crkvu iako je katolik bolji čovjek od ateista i voli umiljate emisije hatevea u kojima se, uza sve nedaće koje neradna kalendarska trgovačka nedjelja donosi, ipak osjeti kako je život lijep i bez trgovine nedjeljom, u obitelji, na klizalištu, po ulicama grada, u parku, u grudanju na snijegu. Kao što je vw auto za pravog jednog takvog, tako je Severina utjelovljenje ljubavnice koju isti takav ima ili bi volio imati. Nedjeljama, kad više ne mora u trgovački centar, jer isti ne radi, nego "ide s dečkima na ribe", u vw-u. Ocjena: odlično za recesiju.

I da, Sarah Jessica Parker možda jest nekome ružna, i možda ako u google upišete "Sarah Jessica Parker baca na konja dokazi" dobijete konkretne stranice na kojima se o tome i raspravlja, ali ružnoća i ljepota su stvar konvencije, poput kalendara. Da nije tako, ne bi ovo bila vijest i to kao jedan od prvih nalaza na googleu kad se upiše "kalendar 2009". Molim lijepo.

Apdejt: evo jedan kalendar za vas, i mene.

Kalendar Svjetskog prvenstva u rukometu za djecu Hrvatske