U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
nedjelja, 01.07.2007.
Retro špica I: Ugronostalgija
 Mila gospodična M. Šetajuć drvoredom starih platana sjetih se Vašeg ljubkog lica i osmieha. Noć mi u vrućici prođe, jer mišljah na Vas i naš proljetni susret. Od sveg Vas serdca pozdraviti dajem, Vaš D. Šetnja mi svakako goditi ima, pomislih tega utorka, ustajuć ranom zorom iz kreveta. Krozi prorede na drvenih roletnah sunčani traci obasjavaše prašnjavu moju sobu i mamiše osmieh na moje lice. Jer, koliko jučer, veliki snieg zatrpa drvorede, ukrasne grmove i tek iznikle proljetnice, a posebno tužno bijaše gledati već rascvjetalu magnoliju pri Prvoj hrvatskoj štedionici kako pod teretom bjeline polako skapava i prije no što prođe njeno kratko vrieme. Na Kupi - živost! Proljetna toplina još zorom dozvala je lađare, skeledžije, pralje i djecu, odzvanjali usklici, povici, cika dječaka i djevojčica, dovikivanje žena... S prijateljem Tomašem, Čehom iz Daruvara, nakanio sam do Gradske Kavane poći, na rum ili špricer. Drag je taj momak, iako češke krvi, napravio je za hrvatsku stvar odveć a da se smatrao ne bi pravim Hrvatom. Cieloga prošlog ljeta, pod najvećom vrelinom, podizali smo krovne grede za zgradu Hrvatskoga Doma, kriepili se bocami obične koranske vode i odmahivali rukom na sve viesti da Pešta to dopustiti neće. Satima bi pričati mogao o tom Daruvaru u kojem po njegovim riečima sve je najbolje. Konji gizdavi, a brzi - za dvije ure do Osjeka dođu. Veliki vrtuljak usred grada na kojemu i staro i mlado se vrti ciele godine. Terasa podno starih platana, gdje limena glazba svira 24 sata i po kiši i po žezi. I danju i noću. Šetah tako prašnjavim ulicama (veseljem me ispuni ta prašina, znak da topli dani odista dolaze), kadli pred kavanom "Aeroplan" uhvatih baš tren kad dođoše kočije. Šest putnika izađe, ali ne marih odveć za njih, već produljih korakom prema perivoju gdje Tomaš već stajaše, čekajuć me nestrpljivo. - Dobro jutro prijatelju - stegne mi ruku uz osmieh. - Dobro jutro Tomaš, evo, čini se da odluči nas proljeće ipak zagrijati - Eh, neka, neka, ali samo da znaš, u Daruvaru se djeca već kupaju u gradskomu bazenu - kaza Tomaš. Hodajuć tako, odlučismo da nećemo ipak u zadimljenu kavanu, već sjedosmo na klupu baš posred perivoja. Ugodno nas grijaše sunce dok pričasmo o svemu o čemu prijatelji pričati znadu. U taj čas, putnici iz one kočije koja Riečkom ulicom pristiže u grad, što bi značilo da dođoše da li iz Rieke, da li iz Senja, približiše se našoj klupici. I tad ugledah nju. Kao ugljen crna kosa, ljubak osmijeh, bistri i vragolasti sjaj u očimah i sitne pjegice po licu. Pritrčih odmah, uzeh tešku torbu koju nosi to predrago biće, na što mi ona smješkom zahvali. Eto, to gotovo da je ciela priča moja. Kao u groznici vidim naš put do hotela "Europa" u kojem je odsjesti imala, njezin zvonki glas kada mi je ime svoje izgovarala, još pamtim nježnu i mirišljavu kožu njenu kada cjelivah joj ruku uz naklon. I premda Tomaš kada se vratih u perivoj potapša me po leđimah i reče da ne žalim puno, da ću s njime što prije u Daruvar, gdje svaka djeva takva je, pa još i liepša, od tega dana baš i nisam nešto svoj. Pa, eto, i razglednicu ovu kočijom šaljem, nadajuć se da možda, negdje, stari će kočijaš prepoznati djevu koja serdce mi ote. |
- 23:57 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju: dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na: izvozzitarica@yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||