U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
subota, 02.06.2007.
Odjavna špica 3 - "The making of: Autoput"
(najave za slijedeće epizode "Odjavne špice" možete pronaći u boxu lijevo) U početku u pozadini svira neka tupavo prekrasna prastara stvar, jedna od onih pjesama koje podsjećaju na veliki balon od žvakaće i nekako te čine sretnim, recimo Archies i «Candy girl». Nasmijani dječaci i djevojčice, s kornetima u rukama, s usnama musavim od sladoleda, a rukama od papira kojim je kornet omotan i na kojem uvijek ostane razmrljana čokolada ili vanilija, stoje u nepokošenoj travi. Imaju majice kratkih rukava koje su mrvicu prerasli od prošlog ljeta, dječaci na glavi nose narančaste ili plave šilterice, a djevojčice malene i šarene ljetne šeširiće ili iste te šilterice. Nevidljive kamere kruže oko njih, dok iza njihovih leđa betonski potporni stupovi niču iz suhe i raspucale zemlje, a gore, u zraku, nastaje autoput. Preplanuli i mišićavi radnici pod ljetnim suncem lijevaju užareni katran, buše prostor za šahtove, zabijaju sivu, metalnu, od sunca usijanu ogradu. Dva dječaka sjedaju na bicikle i voze do početka uspona i onda se pažljivo penju pazeći da ne ugaze u tek postavljeni katran. - Jel se možemo potpisat – pita dječak potpuno potamnjele kaže, čije plave oči mutno trepere u lelujavom sparnom zraku. Jedan od radnika se smije i tapše ih po nejakim ramenima, pruža im kratku željeznu šipku i pušta da u još gotovo tekući katran upišu svoje inicijale. U pozadini svira neka fnje stvar. Neka od onih koje ponekad voliš, ali te malo sram to priznati. Možda «Eternal Flame» od Banglesica. Ona nekako paše uz kameru na pokretnoj traci, koja prolazi uzduž ulice, pored bijelih kuća s crvenim i smeđim krovovima, pored dvorišta s cvijećem, rasutih kapljica vode koje padaju po limenom krovu automobila, otvorenih ulaznih vrata iz kojih probija hlad predsoblja – sve do posljednje kuće u nizu, bez dvorišne ograde. Na travnjaku su stolice, neke rasklopive platnene, neke obične drvene, smeđe. Na stolicama su ljudi, nasmijani, oko njih sjede ili trče djeca. U sredini je veliki stol s kolačima, bocunima vina, flašama pive i velikim staklenim posudama s limunadom i sokom od naranče. Tamo desno je roštilj, a ugljen i nebo u istom trenutku poprimaju plamteću nijansu crvene. Trilogiju sklapa kratak zvuk pucanja tvrde kore, nakon čega se na stolu zacrveni golema lubenica, još orošena nakon sati provedenih u kadi s hladnom vodom. - Bio sam na autoputu, ništa se ne vidi – kaže dječak jednako potamnjele kože, jednakih plavih očiju, samo izduženiji, s prvim tinejdžerskim crtama na licu i nemirom u trbuhu. Drugi dječak sliježe ramenima, gleda prema rijeci, a kad se okrene prema prijatelju i prema suncu koje nestaje iza krova susjedne kuće, njegove smeđe oči pretvaraju se u zelene. Proći će još nekoliko godina dok ne shvate da uopće nije važno vide li se inicijali u asfaltu autoputa ili ne. Sve je ionako u onom ljetnom danu i osjećaju kako radiš nešto važno i veliko, dok u tekući katran upisuješ svoje inicijale. U pozadini je neka jako ljetna stvar. Samo malo pijana, kao dječaci koji su podijelili jednu pivu. Neka glupava stvar subotnjih izlazaka. Možda «Come on Eileen». Dvije su nevidljive kamere – jedna u zraku, a druga iza njihovih leđa. Pet dječaka i dvije djevojčice sjede na rubnom kamenu u malom gradu koji, na tom mjestu, u toj večeri, djeluje tako jako velik. Oko njih su sjene nebodera, oko njih je mrak koji razbijaju samo žuta svjetla nad još uvijek zatvorenim autoputom i poneko plavičasto svjetlo iza prozora u kojima se razlomljeno ogleda ogromni okrugli mjesec. Asfalt je topao, starke su savršeno zažnirane, nepce je taman dovoljno gorko, miris žvakaće u zraku taman je dovoljno sladak. Dječaci i djevojčice, naslonjeni ramenima ili leđima, sjede i gledaju prema autoputu, prema velikim četverokutnim putokazima čija su slova u sjeni, prema svježim bijelim crtama. I čini se da će ljeto potrajati zauvijek. |
- 23:57 - Komentari (36) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju: dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na: izvozzitarica@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||