|
ovdje će opet bit box kad se meni bude dalo pisat. taj box, jel. da.
|
U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
petak, 25.05.2007.
Why not smile?
* stvari koje pročitate u "Lovcu u žitu (sa šestarom)" ne pokušavajte kod kuće. dakle, ako ste dijete i slučajno je u vašem gradu rat, nemojte bit stalno vani i ne rugajte se prijateljima koje tata ne pusti van. ako ste maloljetni nemojte pit alkohol (a uopće nemojte pit kruškovac).
tijekom snimanja ove epizode nije povrijeđen niti jedan hrčak, pčela, ili član Prljavog kazališta.
soundtrack korišten u ovoj epizodi: Fool's Garden - Lemon tree, Pogues - Sunny side of the street, Ramones/R.E.M./Everly Brothers - Have you ever seen the rain, Crowded House - Weather with you.
ako ste kojim slučajem Lužički Srbin, imate sa stranu moju mejl adresu pa se svakako javite. hvala. *
Everywhere you go, you always take good weather with you
I wonder how
I wonder why
Yesterday you told me 'bout the blue blue sky
And all that I can see is just a yellow lemon-tree
I'm turning my head up and down
I'm turning turning turning turning turning around
And all that I can see is just another lemon-tree
Dječaci sjede na zahrđaloj zelenoj ogradi i gledaju u mrak.
Pravi mrak.
Trebao je početi rat da se vidi taj pravi mrak, bez uličnih svjetala, sa zamračenim prozorima.
Dječaci šute, udišu hladan i oštar zrak i pitaju se jesu li to oni preko noći odrasli?
Pomalo se i smiju, dok se Crijevo duri jer jedino on voli «Smogovce u Domovinskom ratu» i svi ga zajebavaju zbog toga.
Onda se čuje škripa vrata i u ulaz, u mrak, izlazi Kic.
- Jebote, rat traje već četiri godine a ti još uvijek ne smiješ van čim se čuje metak u daljini – kaže Crijevo i svi se smiju.
Kic prazni kante sa smećem u metalni sivi kontejner, a kad se okrene netko iz potpunog mraka zapjeva «Isolation....is not good for you». I nekako, kroz mrak se vide osmijesi.
Dječaci sjede na ogradi, klimaju glavama, neki pjevaju, neki glume trube.
Zrak miriši na limune, ako zažmiriš vidiš plavo ljetno nebo i jednostavno ne možeš sakriti osmijeh.
All I can remember now
Is little kids without no shoes
I know I'm better than before
I will not be reconstructed
And I knew that day
I was going to stay
Right where I am,
on the sunnyside of the street
- Kako je ovo gej – kaže Tin i svejedno povlači poveći gutljaj iz boce kruškovca.
Trg je pust, trg, zapravo, i nije trg osim nazivom. Ali uvijek je pust. Ipak, nekad je skroz ugodno sjediti oko zdenca, to je jedino mjesto na koje ljudi dođu i sjednu bez pitanja, bez obzira znaju li se ili ne.
Vani je sparno, povremeno prolaze automobili s od sunca blještavim krovovima, čak i prastare i poluraspadnute kućice u Kineskoj četvrti djeluju nekako šarmantno zapušteno u prokleto vrućem poslijepodnevu.
Djevojka kratke crne kose sjedi s podvučenim nogama s druge strane zdenca i sluša walkman, a Tin i ja pijemo kruškovac jer mu je, barem on tako kaže, sestra podmetnula u ruksak umjesto votke.
Asfalt oko zdenca pomalo je prašnjav, jaki pljusak koji je padao prije par sati potpuno se osušio, ali tamo dalje, u jezgri, velike su lokve vode u vremenom i granatama razrovanom asfaltu.
Bosi romski dječak dobacuje ogromnu loptu za plažu jednako bosoj djevojčici.
Lopta završava u lokvi i maleni dječak odlazi po nju. Onda zastaje. I skače po vodi.
I smije se.
Smije se tako da odzvanja cijeli trg.
Pogledavamo se i osmjehujemo, ona djevojka izvlači slušalice iz uha i gleda prema dječaku, pa prema nama, izmjenjujemo osmijehe, pružam joj bocu i otpija gutljaj.
U slijedećem trenutku svo troje gledamo u svom smjeru, mislimo na nešto svoje, ali s usana nam ne silazi osmijeh.
so they say, it’ll rain on a sunny day,
I know; shinin down like water
I want to know, have you ever seen the rain
I want to know, have you ever seen the rain
Comin down on a sunny day?
Željo je Rusin, što znači da još moram upoznati Lužičkog Srbina i moja misija na planeti je ispunjena. Kad mi je rekao da je Rusin oči su mi svijetlile kao malom djetetu, a vjerojatno tako sjaje i sada.
Njegove sjaje.
I Jelenine, Markove, Koletove…
Sjaje dok stojimo na stadionu pod iznenadnim proljetnim pljuskom, skidamo mokre majice, voda nam se slijeva niz lice i smijemo se u tom nekom trenutku koji može napraviti samo topla kiša u nenadjebivo sunčanom danu.
Gledamo jedni druge i jednostavno se smijemo i u tom trenutku ne postoji ništa na svijetu što bismo radije radili, u tom trenutku ne postoji nitko na svijetu tko nam je draži.
* * * * *
Stojimo pod suncem.
Stojimo nad autoputom.
Stojimo na bijelom betonskom temelju željezničkog stupa, odmah pored pruge, naslonjeni leđima na sivi stup, svatko sa svoje strane.
Valentina gleda prema gradu, ja prema daljini u kojoj tračnice trepere od sparine.
Autoputom voze automobili.
Nije to više taj autoput, nije to više onaj rat, nije to više onaj svijet.
Ne vidimo se, ne dodirujemo se, samo, eto, pričamo.
O faksu, o Karlovcu, o Rijeci, o kupinama, pčelama i hrčcima, o tome da je Prljavo kazalište najgori bend u povijesti čovječanstva.
Onda se, možda slučajno, možda namjerno, istovremeno dodirnemo malim prstom. Ostajemo okrenuti leđima, naslonjeni na željeznički stup, samo se čvršće primimo malim prstima.
- I što sad – pita.
- Ništa, ne bi bilo fora da znamo – kažem.
- Hm.
Nakon nekog vremena, kreće. Ispruženih ruku, s isprepletenim malim prstima, stojimo pod niskim suncem.
Još poslije, dozivam je, okreće se, udaljena je dvadesetak metara, stoji u sjeni grada.
- Everywhere you go, always take good weather with you – vičem.
- Ne kaže to – smije se.
- Znam – odgovaram – znam.
I, onako za sebe, tako da nitko ne čuje, dodam:
- To ti ja kažem.
|
|
|
| < |
svibanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju:
dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na:
izvozzitarica@yahoo.com
|
|