Mislim da je moj blog zasluzio jedan zavrsni post za kraj godine... Pa evo:

Ovo mi je valjda prva godina kad ne sumiram sto mi se sve dogodilo u proteklih 12 mjeseci i onda sam jucer gledala Brodolom zivota na tv-u i nakon toga lezala u krevetu, buljila u strop i krenula.. ;)

2006. je definitivno bila njegova godina (rijec je, jasno, o mojoj plavookoj patnji). Mislim, bila je to moja godina, ali u znaku njega. ;) Prosle godine nisam bila na doceku, lezala sam doma sa slomljenim noznim prstom i pokusavala pronaci daljinski da prebacim sa Severine i njenog novogodisnjeg urlikanja. I dok se vani pucalo, ja sam si obecala da mi 2006. nece biti onakva kako sam ju docekala, da ce to biti godina akcije, druzenja, uspjeha i da cu upoznati i zbariti plavookog, da cu mu zavrtiti glavom pa makar mi to bilo zadnje! I otisla spavati.
Sada, nekih 364-5 dana kasnije mogu reci da je sve islo po planu, zapravo. Upoznala sam toliko ljudi ove godine, odabrala smjer na faksu, dobila stipendiju (i osigurala posao), natulumarila se i nazabavljala; cijeli svoj zivot sam izokrenula naopacke, a istovremeno ga drzala cvrsto na nogama.
Ma iskreno, ovo mi je bila fenomenalna godina! Pokazala mi je da je sve moguce i da mogu sto god pozelim. Ok, necu docekati 2007.-u zagrljaju onoga koji mi je u mislima, ali sam nakadasnjeg plavookog neznanca s hodnika ljubila dvije nezaboravne noci. Prosle godine sam sanjala da mi se samo obrati, a postigla sam toliko vise.

Trebam biti sretna i postaviti si nove ciljeve. Samo jos ne znam koje.. Ali radim na tome!
Jos me sve boli, ali ide se dalje. Mozda je rez, iz stare u novu godinu, upravo ono sto mi treba.

Za kraj citat iz jucerasnjeg filma:
'Moram samo nastaviti disati. Jer sunce ce sutra izaci. I tko zna sto ce donijeti plima.'

SRETNA NOVA!

Rekao mi frend da sam bila glavni komad jucer na tulumu, naprosto neodoljiva i prezgodna. A takvi komplimenti nisu njemu svojstveni. :)

Al sam bila i najtuzniji komad... Iako sam se zbilja trudila i plesala i tocila ljudima cugu i smijala se cijelo vrijeme.


'Otkad tebe nema tu sve je krenulo po zlu i kojim god da putem probam, uvijek vrtim se u krug.
Samo smijem se i smijes se i sve je isto kao prije, zamisljam da nicega se vise ne sjecam.'


Zadnja tri dana sam tulumarila do iznemoglosti. A sad se zatvaram u kucu na par dana, peci cu kolace i baviti se svim bozicnim glupostima, zaboraviti da postoji nesto drugo.


Plavooki me gledao cijelo vrijeme, a istovremeno uvijek bjezao na drugi kraj prostorije. Njegov frend mi je rekao da je u bedu. I onda je otisao nakon 2h tuluma.
Cijelu vecer sam se borila da mu ne posaljem poruku. I uspjela...


Mozda vam napisem neki opsirniji izvjestaj sa svih tih partija, sada samo ovo. Zbunjena sam nekako i osjecam se kao da je negdje u meni nastala neka rupa, praznina koju on vise ne moze popuniti. Niti znam nekog drugog tko moze..

Sretan Vam Bozic!

Nemam puno rijeci danas, samo jedna moja pjesma (koja mi sada dok ju citam zvuci kao materijal za neki dobar narodnjak).
Hvala svima na ohrabrenju!


***
Zurim pred sebe i grizem usnu do krvi
Da bol iz grudiju otputuje u neki drugi dio mene
Naoko mirna a dodje mi da vrisnem
Otkuda ti pravo da izdas srce ove zene

Pitam se po stoti put kako nisam vidjela
Dok si sa smjeskom otvarao tkozna koji Tuborg
Da sam ja luda i pijana od ljubavi
A ti od neceg sasvim drugog

Tuzna sam veceras a ne znam zbog cega
Jer si mi ukrao snove ili jer ih nisi dulje krao
A najvise jer si bez osvrtanja otisao
A da me nisi niti zbilja osjetio niti zbilja znao

Jucer mi je bio jedan od onih 'sve se isplatilo' dana.

Ne znam dal znate na sto mislim?

Postoje milijuni dana kada samo idem kroz zivot, i trudim se i mucim i smijem i placem i pomazem ljudima i vicem na njih i gradim nesto i radim rezove...
I dobro je i kad je tesko, sve to nekako ide...
A onda dodje dan kad vas bas svaki trenutak podsjeti da se sve isplatilo.


Dobila sam stipendiju jucer, i to stipendiju koja podrazumijeva dobru lovu svaki mjesec iducih par godina a nakon toga posao u firmi kojem se vec sada veselim.
A stipendija je san snova, s gomilom koeficijenata koji nagradjuju skoro pa svaku ocjenu s faksa, svaki ispit dan na vrijeme, nagradjuju sve oko cega sam se trudila svo ovo vrijeme na faksu a nisam ni sama znala zasto, jednostavno mi je to bilo bitno. Sada je bitno jos nekome- mom stipenditoru (kako pise u ugovoru) i buducem direktoru. ;)

Izadjem s tog potpisivanja ugovora, s pozivnicom na bozicni domjenak i velikim osmijehom na licu i krenem u shoping!
Kupila sam poklone, nahodala se ko luda, cak kupila sebi savrseni top-tuniku. Bila sam uzasno umorna, ali sretna jer mrzim kupovinu svake vrste, a nekim cudom sam uspjela kupiti savrsene poklone! I to zato jer sam ih kupila za prave ljude - one koje zbilja volim i u koje sam ulagala svoje vrijeme i osjecaje ove godine i isplatilo se! Zvuci cudno, znam... Ali toliko puta mi se dogodilo da svoje vrijeme posvetim potpuno krivim osobama i onda u nekom trenutku pogledam oko sebe i shvatim da nemam nikoga, da ti ljudi nisu zbilja moji ljudi i da nisu uz mene 100%.

I dosla sam doma i krenula isprobavati sto cu obuci na domjenak i sve te tulume koji me cekaju (izmedju ostalog i onaj sporni o kojem sam vam vec pisala). Pa sam tako iz zafrkancije obukla upravo ono sto prezirem svih ovih dana-cizme, tajice i novu tuniku i gledam se u ogledalu i cudim-zar sam to ja? Treci 'isplatilo se' mi je prosao kroz glavu. Ne znam hocu li ikada takva izaci na ulicu, ali izgledam- dobro! Godinama, skoro pa bih mogla reci desetljecima, sam trenirala i plesala i isla u teretanu i jos mnogo toga, i bez lazne skromnosti, izgedam ko avion! ;)
Bas sam se osjetila sretna nekako jucer. Kao kompletna osoba, koja moze biti ponosna na sebe i koja se razvija u pravom smjeru, u svakom smislu.. ;) E skromnosti! ;)


Eh, da, mlada, pametna, zgodna i pozitivna! O kome sam vam ono pisala kroz zadnje postove? Zaboravila sam vec... Ne dam vise takvim debilima i luzerima da zauzimaju dragocjeno mjesto u mojoj glavi i mom srcu.
Mislim, ne smijem im dati..

Al samo vama cu priznati da sam mislila na njega cijeli dan i da me svaki miris, svaki komad odjece u ducanu slican njegovom, sve sve sve me podsjecalo na njega.
I pitala sam se sto on vidi kad me pogleda, i zasto mu se ne svidja to sto vidi?

Ova dva dana sam bila toliko na faksu da je to uzas! Ali prezivjela sam.. Danas je slobodan dan i trebala bih uciti ali ne mogu jos sada.

Jucer me odignorirao. Prvi put sam ga srela nakon svega a on se preko moje glave obratio zajednickom frendu, sa svojim nadmocnim smajlom i ne spustajuci pogled na moje oci koje je zaljubljeno gledao onih veceri kada me ljubio. Ja sad ne postojim za njega..


Glupa sam i ne mogu si to oprostiti.. I naivna!

Uopce nije stvar da oprostim njemu nego sebi. Jer sam ga ja lovila i jer sam ja izlazila s njim i jer sam ja provela silno vrijeme s njim i kako nisam vidjela?! Kako nisam naslutila da ce doci dan kad ce to sve nestati? I zar je moguce da je on svo to vrijeme bacio u vodu i zaboravio? Je li moguce nekoga toliko krivo procijeniti?

Lakse bih povjerovala da su ga oteli vanzemaljci nego da mu ja bas nista ne znacim.

Znam i da nije vazno da li mu ista znacim, da tu nicega nece vise biti, ali ja volim drugacije zavrsetke. 'Tako je ispalo'-zavrsetke; 'zao mi je'-zavrsetke; 'bilo je lijepo'-zavrsetke...

Mislim, pa jako je puno vremena utrosio na curu koju je samo zbario pijan i onda odbacio! I to DVAPUT! (eh, bas sam glupaca!)
I zasto se onda prije bio javio kad je bio u depri, bas meni?
Kaze frendica da ce sazrijeti i da ce mu sinuti neke stvari, ali meni je vec dosta toga. Svakom mom bivsem je sinulo nakon dvije godine da je bio gad, a ja sam u medjuvremenu gradila i odrzavala to prijateljstvo svim snagama. Pa bi mi to rekao i puno bi znacilo ali dvije godine prekasno.
Ne zelim cuti sto ce reci moj plavooki za dvije godine.. Boli me sama pomisao na to da ce mu jednom biti zao. A zivim za trenutak kada ce mu biti zao.
Kontradiktorna sam do bola!

Jedan dio mene zeli mu (p)ostat frendica, a drugi mu zeli reci da je gad i pobjeci. Pa sto? Izgubit cu izlaske s tom ekipom koji sad ionako nebi vise bili kao prije, nije to vazno! A praviti se da sam veca osoba, glumiti da sam jaka kao sto sam svaki put do sada napravila, mislim da to ne mogu ovaj put. Ali neki inat u meni me tjera da mu ne priznam koliko me povrijedio.


Za tjedan i pol me ceka rodjendan najbolje frendice na kojem cemo oboje biti. A meni treba plan za prezivljavanje..

Tuzna sam i dalje. Ali sam jaka i znam da cu prezivjeti sve sto mi itko baci u lice.
Samo razmisljam da je mozda vrijeme za promjenu zivotne taktike. Mozda me bas zbog te moje taktike da sam jaka i svoja, svaki povrijedio bez griznje savjesti.
Lose stvari moraju donijeti promjenu, samo jos ne znam kakvu.
Hocu li nazdraviti s njim ili mu proliti vino u lice?

Ali borim se, ne brinite za mene.. ;)

Nema te vise
Prolazis metar-dva od mene
Mogu osjetiti na sebi dodir tvoje sjene
Mogu ti osjetiti u kosi miris kise
Al nema te vise

Treba zaboraviti
Kad prodjes, praviti se da si drugi netko
Ne vrebati te iza ugla nego slucajno sretati rijetko
A onda tugu u oku pazljivo skriti
Da, treba zaboraviti

Ostala sam sama
Al mozda cu tako postati nesto vise, i jaca
Samo nek prodje to beskrajno razdoblje tuge i placa
I razmisljanja kako si mi slomio srce i otisao bez srama
A ja ostala sam sama

Samo sivilo
Izbrisala bih svo plavetnilo svijeta da zaboravim tvoje oci
A onda zurila u tamu i prizivala njihov pogled citave noci
Cijelo moje bice trazi nacin kako bi ovu bol prezivilo
Al predamnom je samo sivilo

Nema te vise
Postojim izbezumljena, izgubljena, posrcem kao u snu
Svakim trenom se nadam da je neki dio tebe jos samnom tu
Dok se srce grci a tijelo bori da dalje zivi i dise
Sve me podsjeca da nema te vise

Ovo ce biti dugacak post...

Vratila sam se i nadam se da su moji prijatelji koji su me prije citali jos uvijek tu i da me se sjecaju...

Gdje sam bila i sto sam radila?
Sjecate li se mog vrebanja jednog slatkog plavookog s mog faksa? Gledala sam ga mjesecima na hodniku, cak se okladila s frendicom da ce biti moj, samo da bih se nekako odlucila na neku akciju. I svi koji su citali moj blog su me gnjavili da mu pridjem? Ne znam, mozda nisam trebala..

Upoznali smo se, prosli semestar. Bila sam luda, promijenila sam si pola rasporeda da bih s njim imala labose i bilo je super. Zvao je mene i frendicu van i vec prvi put me otpratio kuci jer smo se malo nacugali a bilo je kasno. Vidjali smo se svaki dan, isli na rucak, na cugu, plutala sam u oblacima..
Mjesec dana kasnije smo se ljubili na jednom tulumu. Bio je tako njezan i dobar, a ja sam se osjecala kao da sam uplovila u neki od svojih snova.

A onda je nestao.
Semestar je bio pri kraju, nije dolazio na faks kad bi imali zajednicka predavanja, nije se pojavljivao na tulumima sa zajednickom ekipom koja je nastala kad smo se poceli druziti. Trazila sam ga i pitala da se nadjemo pa je rekao da moze, a onda sat vremena prije otkazao da ne stigne i opet nestao. Nije vise odgovarao na poruke.

I nekako sam prezivjela ljeto, mislila na njega, brinula se. Znala sam da mu visi godina jer nije isao na ispite u ljeto, brinula sam se da nesto nije u redu jer ni njegovi frendovi nisu znali sto je s njim, bili su ljuti na njega jer bi ih otpilio svaki put kad su ga zvali nekud. Nije isao s njima na more, meni se uopce vise nije javio.

Al sam planirala put u njegov grad, rekla sam mu vec prije da cu doci pred kraj ljeta i rekao je da se moram javiti. Ali se nisam. No ispalo je tako da sam odmah prvu vecer naletila na njega a on je bio sav sokiran sto me vidi. Ostala sam tjedan dana i bilo je super, skupila se opet ekipa, tulumarili smo i bilo je zbilja lijepo. Jedino mi se cinio ravnodusan prema meni ali nisam htjela razbijati glavu time. Zadnju vecer sam ga pitala sto s nama ali je on izbjegao odgovor. A ja sam se drugi dan vratila u Zg. Mislila sam, mozda se javi. Ali nije.

Nakon toga smo isli na ispite skupa, prepisivao je od mene, dao godinu. Skupa smo izlazili, pocela sam si u glavi slagati pricu da cemo biti prijatelji.

Ovaj vikend smo bili vani i opet se ljubili.. Potpuno neocekivano, samo me zagrlio, rekao da sam prelijepa, plesao samnom i ljubio me. A ja sam opet bila sretna. I nadala se da nece pobjeci.
Kad sam trebala ici doma, odveo me nasamo u stranu i reko da nije za ozbiljnu vezu. Da me ne moze zvati stalno ni nista drugo. Ok..
Iduci dan smo trebali opet ici van cijela ekipa i otprije je bio dogovor da se javi za detalje. Nije se javio.. Navecer sam ga pitala da se nadjemo, da znam da nece nista ozbiljno ali da bi ja samo pusu. Odgovorio je tek usred noci i pitao gdje sam ali je vec bilo kasno i nisam se htjela naci a on je gundjao zbog toga.
Nije se javljao iducih dana, a na faksu smo se stalno obilazili pa sam mu poslala poruku i rekla da ne volim gnjaviti ali da zelim znati sto ocekuje od mene. I da me boli sto mi se cini da ga je bas briga za mene i da me samo iskoristava kad je pijan.. Reko je da je tako kako se cini i da ne iskoristava on mene jer da je i meni bilo dobro. I da se nis nebi dogodilo da je bio trijezan. Da se samo htio zabaviti..
Zahvalila sam mu sto mi je rekao istinu, napokon.
Pitao hocemo li biti prijatelji, rekla sam da je u redu.

Nije u redu.. Sve me boli.

Nije mu stalo a ja ne znam kako to moze biti.. Valjda sam ja glupa i naivna od pocetka.

I da mi je barem sve rekao prije ljeta...


'I'm starting to believe it should be illegal to deceive a woman's heart'


Zao mi je sto tako tuzno pocinjem... Ali to je ono sto je bilo dok me nije bilo, sada sam se vratila i pisati cu vam opet pjesme i postat cu jaca i vesela opet.
Ovaj puta se blog zove 'Zaboravi', jer poruka vise nije 'Dodji'.

Pusa!