Jucer mi je bio jedan od onih 'sve se isplatilo' dana.
Ne znam dal znate na sto mislim?
Postoje milijuni dana kada samo idem kroz zivot, i trudim se i mucim i smijem i placem i pomazem ljudima i vicem na njih i gradim nesto i radim rezove...
I dobro je i kad je tesko, sve to nekako ide...
A onda dodje dan kad vas bas svaki trenutak podsjeti da se sve isplatilo.
Dobila sam stipendiju jucer, i to stipendiju koja podrazumijeva dobru lovu svaki mjesec iducih par godina a nakon toga posao u firmi kojem se vec sada veselim.
A stipendija je san snova, s gomilom koeficijenata koji nagradjuju skoro pa svaku ocjenu s faksa, svaki ispit dan na vrijeme, nagradjuju sve oko cega sam se trudila svo ovo vrijeme na faksu a nisam ni sama znala zasto, jednostavno mi je to bilo bitno. Sada je bitno jos nekome- mom stipenditoru (kako pise u ugovoru) i buducem direktoru. ;)
Izadjem s tog potpisivanja ugovora, s pozivnicom na bozicni domjenak i velikim osmijehom na licu i krenem u shoping!
Kupila sam poklone, nahodala se ko luda, cak kupila sebi savrseni top-tuniku. Bila sam uzasno umorna, ali sretna jer mrzim kupovinu svake vrste, a nekim cudom sam uspjela kupiti savrsene poklone! I to zato jer sam ih kupila za prave ljude - one koje zbilja volim i u koje sam ulagala svoje vrijeme i osjecaje ove godine i isplatilo se! Zvuci cudno, znam... Ali toliko puta mi se dogodilo da svoje vrijeme posvetim potpuno krivim osobama i onda u nekom trenutku pogledam oko sebe i shvatim da nemam nikoga, da ti ljudi nisu zbilja moji ljudi i da nisu uz mene 100%.
I dosla sam doma i krenula isprobavati sto cu obuci na domjenak i sve te tulume koji me cekaju (izmedju ostalog i onaj sporni o kojem sam vam vec pisala). Pa sam tako iz zafrkancije obukla upravo ono sto prezirem svih ovih dana-cizme, tajice i novu tuniku i gledam se u ogledalu i cudim-zar sam to ja? Treci 'isplatilo se' mi je prosao kroz glavu. Ne znam hocu li ikada takva izaci na ulicu, ali izgledam- dobro! Godinama, skoro pa bih mogla reci desetljecima, sam trenirala i plesala i isla u teretanu i jos mnogo toga, i bez lazne skromnosti, izgedam ko avion! ;)
Bas sam se osjetila sretna nekako jucer. Kao kompletna osoba, koja moze biti ponosna na sebe i koja se razvija u pravom smjeru, u svakom smislu.. ;) E skromnosti! ;)
Eh, da, mlada, pametna, zgodna i pozitivna! O kome sam vam ono pisala kroz zadnje postove? Zaboravila sam vec... Ne dam vise takvim debilima i luzerima da zauzimaju dragocjeno mjesto u mojoj glavi i mom srcu.
Mislim, ne smijem im dati..
Al samo vama cu priznati da sam mislila na njega cijeli dan i da me svaki miris, svaki komad odjece u ducanu slican njegovom, sve sve sve me podsjecalo na njega.
I pitala sam se sto on vidi kad me pogleda, i zasto mu se ne svidja to sto vidi?
Post je objavljen 16.12.2006. u 09:54 sati.