Jure je trgovac, trguje opcijama i to svakodnevno pa ga nazivamo i daytrader. Daytrader ne znači da Jure trguje samo danju, a noću obilazi kafane i novac troši na alkohol i prostitutke, već da svaki dan napusti svoje drage pozicije, i to najmanje njih četiri, pa ih sutradan isponova kupuje.

Od samog početka Jure je vjerovao u sebe, prije no što je započeo s trgovanjem bio je privatni poduzetnik i to izuzetno uspješan, znao je upravljati ljudima, natjerati ih da donose najveći profit, a svaki problem bi rješavao u rekordnom roku. Svi su bili zadovoljni, najviše on sam. Ali, radio je i po 80 sati tjedno, nije imao vremena za obitelj, a i s vremenom mu je taj posao dosadio, želio je nove izazove, tako da nije dugo razmišljao kad je dobio primamljivu ponudu da ga proda svom dotadašnjem konkurentu za hrpu novaca.

Računao je da će radeći iz vlastitog doma, trgujući na burzi, imati priliku mnogo više vremena provoditi s obitelji. Prije no što je odlučio ozbiljno početi trgovati, kupio ili posudio je sve knjige o trgovini na burzi do kojih je uspio doći, čak se pretplatio na razne tjednike, a pokupovao je i arhivske brojeve. Sve je bilo spremno za katastrofu.

Prvi dan na burzi je bio izuzetno uspješan, započeo je trgovati s 10 tisuća dolara, a već prvi dan je zaradio još 950 dolara. Ni drugi dan nije bio loš, zaradio je još $400, te sretan svojim uspjehom krenuo dalje. Ali...

Treći dan nije bio ni približno plodan kao dva prethodna, ali se Jure nije dao izbaciti iz takta, za sljedeći je pripremio taktiku i krenuo hrabro, ali, opet izgubio. Ni tad se nije dao smesti, krenuo je dalje, sad već istopivši prihode iz prva dva dana, a Jure je želio prvi tjedan završiti u plusu. To ga je koštalo još jednog poraza, te u tom trenutku i više od tisuću dolara gubitka. Tješio se, nitko se nije obogatio prvi tjedan trgovanja, pripremao se za drugi tjedan kad je očekivao povratiti izgubljeno, znao je da može, vjerovao u sebe, i to je i napravio, u ponedjeljak, prvi dan drugog tjedna je zaradio $1200. Mogao je i sutradan zaraditi $400, ali nije želio izaći s tolikom dobiti, računao je u sebi ''da sam u prošlom tradeu izašao s $400, nikad ne bih došao do $1200'', a to ga je koštalo ne samo nezarađenih $400, već i izgubljenih $350. ''Ništa'', rekao je, sutra je novi dan, dan za nove zarade. Ali, deja vu, opet ne želi izaći s $500 zarade, opet gubi, i opet se tjedan završava u minusu. Sad već nije bio tako smiren, nakon dva tjedna trgovanja je bio u gubitku skoro 2000 dolara, grč ga je stezao u želucu, tikovi su izbijali, cigarete izgarale jedna za drugom...

A to je tek početak ove tužne priče...


(op.a hebote, prošlo 2 u noći, a planirao sam krenuti za zimski san oko 11. Jebga, puca inspiracija, tko zna koje (generičke) lijekove protiv prehlade mi je doktor uvalio. :)) Ipak, kad malo bolje pogledam, bolje da sam otišao spavati, a pisanje pripovijetki prepustio Jesusu i Lebowskom.)