Naše velo misto se uzbrundalo posljednjih dana, jedni kažu "lopov oće ukrast pineze", dok drugi podržavaju projekt pod nazivom ''Hrvatski san''. Naziv već sugerira o što se može očekivati, za ostvarenje hrvatskog sna je dugo godina, pa i danas, bilo potrebno otići u stranu razvijenu zemlju u kojoj prevladavaju stakleni i čelični neboderi, tamo ostaviti svoju mladost i dobar dio ostatka života radeći razne poslove, te se na kraju vratiti u svoju domovinu mirno proživjeti zasluženu penziju. Hoće li projekt ''hrvatski san'' dovesti ''razvijenu zemlju'' u naš Split, ili će donijeti samo staklene nebodere, ili ništa osim jeftine propagande, pokazati će vrijeme. Po mom mišljenju, projekt je sigurno izvan svog vremena, neki kažu i prostora, ali se ne bih složio s tim, svako vrijeme ima svoju kulturu, nekad su se gradile male kuće od kamena s malim prozorima, da ih je lakše zagrijati zimi, a prozori su morali bit mali da ih ne tuče bura.



Danas su druga vremena, tko danas više gradi kuće od kamena? Nitko, već 20 i više godina, pa to nikom ne smeta, dapače, izgrađeni su cijeli bezlični "socijalistički" kvartovi, i još se dan danas neki ljudi ponose tim periodom sveopće gradnje "čiba za tiće". Dobro, možda bih predložio da nebodera bude bar upola manje nego što je prikazano u projektu, te da budu bar upola niži s više upotrijebljenog bračkog kamena. Kako prenosi jučerašnja Slobodna Dalmacija, dio "struke" se slaže, a dio je skeptičan, nitko od odgovornih političara ne želi dati konačan stav, zato da ga kasnije ne bi morao mijenjati ako "stranka" odluči da ideja nije prihvatljiva. Osim HNS-ovca Radimira Čačića, on je odmah dao punu podršku projektu, bar tako piše Slobodna Dalmacija, Jutarnji nisam pročitao do kraja, ne bih se ni najmanje začudio da u njemu pročitam dijametralno suprotno stajalište, mediji su močno oružje, posebno kod ovakvih skupih projekata.



Ljudi su – ljudi, mi, splićani, a među nama i oni koji bi radije vidjeli susjedovu muku nego vlastiti uspjeh. Kao što sam napisao na jednoj news grupi, u mojoj ulici nema niti jedan automobil a da nije ogreban ključem ili nekim drugim predmetom, ni bušenje guma nije rijetkost, tako reći ne može niti jedan novi automobil ostati pošteđen duže od 15 dana, na mom je lak bio nov ravno toliko, 15 dana. Baš danas vidim na početku ulice susjedov novi VW Passat, crne metalic boje, star niti 10 dana, ogreban preko cijelog boka. Ako ti ljudi ne mogu izdržati da njihov susjed ima novi automobil, već riskiraju možda i vlastitu sigurnost te kaznenu prijavu zato što oštećuju tuđe automobile, kako će tek reagirati na prijedlog luksuznog kvarta s bazenima, luksuzno uređenom lučicom i vilama s pogledom na more? Znamo kako, tražit će bilo kakav razlog protiv realizacije takvog plana, a čujem da je samo predstavljanje projekta nekom bio dovoljan razlog da uništi automobil voditelja projekta, Vicenca Blagaića.


Ne poznajem tog čovjeka, Vicenca Blagaića, pa svoj sud na pitanje iz subjecta mogu dati samo na temelju novinskih natpisa i na temelju onog što čujem iz pouzdanih izvora, a znam samo da je u Split doveo jedan od najvećih svjetskih nautičkih sajmova, ali sam isto tako čuo da nikad nije platio najam rive za potrebe tog sajma. A s tim se ne mogu složiti, red je red, Zakon je Zakon, moramo ga svi poštivati, tako i Vicenco Blagaić, ma koliko napravio za svoj grad.

Da sumiram, nadam se da hrvatski jal neće spriječiti hrvatski san.