Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

utorak, 15.11.2011.

Propovijed na gori






Na najsjevernijem od 4 najveća japanska otoka Hokkaidu postojao je
jedan mali zen hram u kojem je svojevremeno poglavar hrama bio
nepismen. Poglavar je bio sin seljaka i u hram je stigao vrlo mlad.
Nikada nije naučio čitati i pisati ali je uspješno prošao kroz proučavanje
koana te stigao do prosvijetljenja.Uopće nije bio svjestan postojanja
drugih religija dok jednog dana nije čuo mlade redovnike kako pričaju o
kršćanstvu. Jedan od njegovih učenika pohađao je sveučilište u Tokyu i
učitelj ga zamoli da objasni što je to kršćanstvo.

"Ne znam mnogo o tome",reče redovnik,"ali ću vam donijeti svetu knjigu
kršćanske religije". Učitelj pošalje redovnika do najbližeg grada i ovaj se
vrati sa Biblijom.

"Debela neka knjiga",reče učitelj,"a ja ne znam čitati. Možeš li mi
pročitati nešto iz nje ?" Redovnik počne čitati Propovjed na gori. Što je
više čitao,učitelj je bio sve više impresioniran. "Ovo je prekrasno",govorio
je. "Ovo je zaista prekrasno". Kada je redovnik završio s čitanjem učitelj je
ostao u tišini nekoliko trenutaka. Kako je tišina potrajala redovnik je odložio
Bibliju,zauzeo položaj lotusa te počeo meditirati.Odjednom učitelj progovori:

"Ne znam tko je ovo napisao,ali tko god da je,bio je ili Buddha ili
bodhisattva. Ovo što si pročitao suština je svega onoga što sam vas pokušavao naučiti u ovom hramu".



# izvor - Janwillem van de Wetering,"Prazno ogledalo - dnevnik zen
redovnika",Novi Sad,2003.;str. 94 & 95;


- 19:00 - Komento o nokoshite kudasai (6) - Isprintaj ako želiš - #