Čarobni brijeg

Da je ljubav izbor, tko bi ikada izabrao takvu izuzetnu bol?

Reče to jučer u filmu scenarist srcem kraljevske konkubine u trenutku kad ona bježi iz harema i bira sigurnu sramotu i smrt zbog onog kojeg voli. Naravno da su ih oboje osudili i smaknuli, no izrazi su njihovih lica ispred krvnikove sablje živopisno prenijeli poruku: vrijedilo je.

Znam, postoje ljudi kojima gornje pitanje uopće nije pitanje, već glupost. I divim im se, s jedne strane, jer imaju instrument s kojim takve dileme treptajem oka šalju na smetlište.

Znam isto da idealisti, kao ta nesretno zaljubljena djevojka iz filma, neće potrošiti ni trena ne žaleći što su izabrali bol. Povremeno, i na određeno vrijeme, taj izbor im opravda zemlja koja se pomakne pod stopalima.

Mi ostali, koji nismo zauzeli strane (još, a možda nikad ni nećemo), patit ćemo se (više nego zbog boli) dilemom tog izbora, odlukom o predavanju ili suzdržanosti, o sigurnom terenu ili skoku punom vjere. O želji da, nekom čudnovatom izravnom linijom preko kvantnih razina, saznamo preciznu količinu vremena, ljubavi, pažnje, koja se isplati uložiti u svoju posebnu osobu.

I shvatit ćemo točan odgovor, u bljesku intuicije, tek sekundu prije kraja.