/
ponedjeljak, 20.10.2014.
ponedjeljak, 20.10.2014.
|
Na kiosku sam prošli tjedan krajičkom oka vidjela novi časopis- Jamie. Prelistala sam ga odmah,a kupila isti dan. Povodljiva jesam, priznajem, ali Jamie Oliver mi je strašno simpa. Naime, naučio me kuhati. Kao studentica počela sam sa žabom u rupi (kobasica zalivena tijestom), ljupko zgrušanim pudingom od limuna (namjerno zgrušanim) i ribom i porilukom iz folije. Na polici stoji većina njegovih kuharica koje su prevedene kod nas, a iz jedne, Ministarstvo prehrane, smo skuhale skoro sve. Doduše, kad kažem "naučio me" možda bi bilo dobro napomenuti da je nakon 6 godina to još uvijek a work in progress. Bolje bi bilo reći kako sam više-manje uspješno savladala termičku obradu hrane koja povremeno donese baš krasne rezultate. Dobro napravim quiche, razvalim kekse, ali onda neobjašnjivo zeznem rođendansku tortu koju radim drugi put. I ukrašavanje navedene. Rižoto je ispadao fenomenalno samo u počecima eksperimenata,a sada je već neko vrijeme tako bezveze da sam ga prestala raditi i skupljam snagu za povratak u rižoto-arenu. Aha, da, jutros sam u mikrovalnoj ubila turski kruh koji sam otapala. No da se vratim na bitno- otkad sam počela kuhati, jako sam napredovala kao kušač. Tijekom školovanja moja mater je sigurno puno puta bila na rubu živaca- zbog mog zgražanja nad prilogom utopljenim u sos, odbijanja pite s porilukom i glasanja za Ledove riblje štapiće kad se odlučivalo o ručku, između ostalog. A vidi me danas- kad dođem doma za praznike toliko sam fensi da sam sva jadna kad se jedu riblji štapići i stalno dovlačim kući razne gluposti za probu. Nisam baš gurman, ali napredujem strelovito. Skuhala sam blitvu, pojela ciklu, koristim smrznuti špinat, davim se u juhi od poriluka. Na ledu mi stoje puževi iz Lidla i hrabrim se da ih probam. Počela sam gledati 24 Kitchen, redovito kupujem Dobru hranu, želim probati sve što je novo i dobro u gradu, idem na Tjedan restorana, već mjesecima s ekipom testiram hamburgere, čak sam jednom rolala sushi. Obožavam sushi. Ah,da, slikam hranu i stavljam ju na Facebook, pa mi se ljudi smiju. Ili sline. Priznajem dvije mane- 1.zanimaju me srednje teški recepti jer mi jednostavne stvari nisu toliko zanimljive 2. prirodno nadovezujući se na to -uglavnom mi se ne da raditi kremaste kolače jer to dugo traje i tlaka je (a i zato što se grozim ubiti 12 jaja i pola kile maslaca jer sam neiskusna u kremastim kolačima pa mislim kako ću sigurno nešto zeznuti po putu. Kakva petlja.) Još se nisam odvažila pokušati poširati jaje, jaja na oko nikad ne radim pa sam ih nedavno pošteno zeznula i općenito me muči zašto nikad ne mogu dobiti hranu da bude tako sočna i ispravno začinjena, kao što to radi Super G ALI.... vjerujte mi, u usporedbi sa samom sobom prije 6 godina- jednostavno razvaljujem. A sve zahvaljujući Jamieju. Oznake: jamie oliver, kuhanje, tjedan restorana, dobra hrana, sushi |
- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
