/

ponedjeljak, 09.07.2012.

Naiva

Godinama sam se čudila svom starom koliko je naivan i kako ga ljudi motaju oko malog prsta. Njega se može uvjeriti u bilo što, samo ako imaš dobar nastup. On će u trenu povjerovati da nikad nismo sletjeli na Mjesec, da JFK već desetljećima uzgaja duhan na Kubi, a da je desno uho zapravo snažna telekinetička antena. Sva sreća što nema više para, profućkao bi ih sve na uvjerljive trgovce encikolpedija, usisavača, madraca i čudesna ulaganja s povratom od 560%. Tako sam barem mislila do nedavno. Povjerovala sam u nešto što je zvučalo tako dobro i jednostavno, da očito nikako nije moglo biti istina. Kockala sam i izgubila. Sad sam totalni kreten, glupko, bezveznjak. Lupam se po glavi. Ne stalno, jer je prvi šok ipak prošao, već povremeno, tu i tamo kad se vrati kao bumerang i klepi me iz uha. Samo jedna u nizu ljudi kojima sam morala obajšnjavati glupu i ponižavajuću situaciju bila je Teta. Odgovorila mi je ovako: "Ta karakteristika je magija. Razočaram se bezbroj puta, padnem u depru, onda me prođe i sve opet bude u redu, svemu se veselim i svemu vjerujem!" Svidjelo mi se to. Kad si glup, moraš se tješiti malim stvarima i tuđim riječima. Možda smislim i svoje na tu foru. Kukavica umire 1000 puta, a hrabar čovjek samo jednom. Onaj tko ne čita knjige živi samo jedan život, a onaj tko čita živi ih bezbroj. Naivnog čovjeka sve veseli i život mu u optimizmu prođe.

- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #