/
ponedjeljak, 26.09.2011.
Razgled grada
ponedjeljak, 26.09.2011.
Razgled grada
|
Zahvaljujući dobroti Turističke zajednice ovog vikenda išla sam na razgled grada u kojem sam rođena i živim (s prekidima) već desetu godinu. Da,da, samo se vi smijte. Naš vodič, pljunuti Clark Gable, brčići, kosa i sve, dao nam je promo materijale i za ruku nas vodio sat i pol po Gornjem gradu. U pratnji mladića obučenog u licitarsko srce, s kojim smo se svi fotkali i koji je bio hit razgleda kao da je Mickey Mouse a ne licitar. Slikavali smo, hodali kao ovce, postavljali glupa pitanja, divili se, čudili i smijali. Jeste li znali da - neke zgrade na Gornjem gradu imaju buzdovane na krovu kako bi otjerale vještice - da je lanac kraj Kamenitih vrata navodo s broda kojim je lord Nelson potukao Napoelona i da tu politički nekorektnu informaciju nikad ne kažu francuskim grupama turista - da je Grički top postavljen da bi označavao podne - da su na samostanu klarisa nacrtani prozori kako bi djelovao veselije...iako klarise ne smiju komunicirati sa svijetom -da se arhitekt Herman Bolle u Zagreb doselio zbog ljubavi -da je zagrebačka ljekarna (K crnom orlu) druga najstarija u Hrvatskoj?   Posebno zabavno bilo je vidjeti dvorište u kojem je sniman Tko pjeva zlo ne misli. Očekivali smo da svako malo izađe gospođica Marijana s peglom.  Nakon razgleda zafrkavali smo se po Zrinjevcu uz iće, piće, kostimirane djevojke i mladiće te glazbu Drage Diklića.  Uploaded with ImageShack.us Jako zabavna subota. |
- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.09.2011.
Bila sam Rachel Green
|
Istinita priča: prošli tjedan dođem kod frizerke na redovito šišanje nakon sunca i mora. Skrati mi dužinu, ošiša postepeno, lagano čavrljamo, sve super i na kraju me pita "hoćemo li samo malo posušiti". Skoro sam rekla ne jer je dan bio dosta vruć, al ajde, daj. Kad eto ti nje, vadi četku. Malo se zabrinem. Objasni mi da će me četkati da može usporediti obje strane i vidjeti je li me jednako ošišala. Još nijedan frizer nije to tako radio ali mislim si, ako ti je tako lakše..... I počne to četkanje. I traje,traje,traje. Ravna me, izvlači, upinje se kao da kopa. Kako se teško ravna, žali se ona. Ma nemoj, mislim ja. Još uvijek nisam previše zabrinuta jer ako me stvarno izravna planiram samo utrčati pod tuš i opet će biti sve u redu. No to ravnanje/četkanje i ujednačavanje strana (štric ovde, štric ondje) trajalo je dosta dugo. Kad sam već pošizila, frizerka je objavila da je sada gotova i pitala me hoćemo li sada "osušiti kako se spada". Blenula sam u nju i s užasom promucala "ne!". Kako se stvar odužila od frizerke sam, savršeno ravna poput Rachel Green, otišla direktno u grad. Brinula sam se hoću li naletiti na nekog poznatog i morati objašnjavati što mi se to dogodilo. Osjećala sam se kao da sam gola i da me svi čudno gledaju. Oko mene su prolazile cure i žene valovite i kovrčave kose, a ja sam tonula u sve dublju depresiju. Namještala sam kosu oko sunčanih naočala, a ona je potpuno ravna, samo visila i bila još neposlušnija nego inače. Činilo mi se da imam tuđu glavu na ramenima. Pitala sam se da li se tako ljudi osjećaju nakon transplanta kose ili ekstenzija. S užasom sam pomislila da moram negdje naći špinu i spasiti stvar, ali na kraju sam ipak odustala od toga i odlučila da ću stvar obaviti u miru kad se vratim kući. Kako su sati prolazili nekako sam se privikla na situaciju i počela ju ignorirati. Obavljena posla vratila sam se kući. Super G se počela smijati ko blesava. Smočila sam kosu i vratila se u normalu. Odahnuh. Požalila sam se Mami. Ona je zaključila da frizerka nema pojma i s užasom me pitala -Jesu li ti se vidjele velike uši kad te izravnala?? -Hvala na brizi, majko - odgovorih dok mi se crnilo pred očima. Idućeg dana, normalno kovrčava ali bolnog vlasišta, svratila sam do Bake po neke stvari zagubljene u selidbi. Ona je opsjednuta kosom. Iako je većinu života nosila poludugu kosu (a la Thatcher) i punđe (Jovanka), imala je i fazu "kosa do riti" pa je vječito nezadovoljna mojom kosom i redovito me upozorava da mi se kosa ravna, da koristim loš šamopon i slične korisne stvari koje mi dižu tlak na 200. -Kad umrem, reci "oprosti Bako što sam rezala kosu". Da si me vidjela jučer dobila bi infarkt, pomislim. Spasila sam ti život,nezahvalnice. -Dobro-rekoh- hoću. Ali tek kad umreš, do tada ništa. |
- 17:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 13.09.2011.
Bebisitanje
|
Kako,dakle, zabaviti rodbinu iz strane zemlje koja je u gradu na 2 i po dana? U mom slučaju, nikako. Nisam pogodila ni mjesta za iće, ni za piće, a ni za šoping. Gornji grad je dosta zgodna i sigurna stvar i to sam dobro izvela, ali Botaničkog vrta sjetila sam se tek pred odlazak. S mlađom stranom ekipom sve te stvari su nekako išle, ali ovaj put sam totalno zakazala. Valjda od silne nervoze. Dosada na licu mog štićenika bila je vrlo frustrirajuća. Zvuči kao klišej, ali tako nešto mi se stvarno nikad nije dogodilo. Tvrd orah. Valjda će idući put biti bolje. I s tim epic failom završila je sezona 2011. u hostelu na drugom katu. Nabavile smo nove ručnike i plahte i sad smo spremne za nove goste. U novoj godini. |
- 18:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.09.2011.
Englezi dolaze! (po neki put)
|
Petak Dolazi Englez. Nakon višetjednih kombinacija i strahova da ne uvrijedimo rodbinu, ipak smo sve dogovorili. Prvo Englez pa onda Teta. Nitko se ne duri,svi sretni. Koje olakšanje. Englez silazi s busa oko 5 popodne, sva zgužvan od dugog putovanja od Malog Lošinja, balansira kofer u jednoj ruci dok drugom briše znoj i prva stvar koju kaže je "Došao sam u prokleto predgrađe! Niste čak ni na turističkoj karti!!" Pokušavam mu vratiti istom mjerom. Rugam mu se zato što se do Lošinja vozio na brodu krcatom pijanih britanskih studenata. To je dvostruki fail. Ne samo zato što Englez voli imati Hrvatsku za sebe, već zato što su neki studoši bili toliko pijani da su na kraju putovanja završili na policiji. No dobro, što je tu je. U novom lijepom stanu, koji nije na karti, Englezu spremam ručak. Malo odmorimo, a onda dođe zajednička frendica Renesansna žena. Pijemo, grickamo, opuštamo se. Ugodno druženje, mirna večer i to. Nešto kasnije SuperG se konačno doklatari doma s timbildinga. S društvom. Dosta pijanim. Stvari postaju zanimljive. Na kraju ispada da smo se krivo razumjeli i da moram javiti Teti da dođe dan kasnije. Oblijeva me znoj. Subota Englez voli Hrvatsku, kao što neki naši ljudi vole Irsku. Jako i bezrazložno. Ne znam zašto, naš imidž je nula u usporedbi s irskim. Uglavnom, moramo ga nekako zabaviti pa odlučujemo provesti jutro poput pravih Hrvata. Idemo na plac. Pa na kavu. Konačno dođemo sebi od mamurluka. Kupili smo kukuruz, iako su nam savjetovali da idemo u krađu, jer se to tako oduvijek radi. Nemojte nikome reći da smo ga kupili. Ručak. Sladoled u parku. Kad se spusti mrak žderemo palačinke i pjevušimo naslovnu pjesmicu Teorije velikog praska. Nedjelja Novine. Ručak. Šetnja. Pivo. Lagana iscrpljenost. Susjedi M.Z. i Raquel dolaze u inspekciju novog stana. Ponedjeljak U 6 i 30 Englez je već na aerodromu.Tjedan dana u Hrvatskoj je završio. No naš hostel se ne zatvara. Svega deset sati kasnije stiže Teta..... to be continued |
- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
