Istinita priča: prošli tjedan dođem kod frizerke na redovito šišanje nakon sunca i mora.
Skrati mi dužinu, ošiša postepeno, lagano čavrljamo, sve super i na kraju me pita
"hoćemo li samo malo posušiti".
Skoro sam rekla ne jer je dan bio dosta vruć, al ajde, daj.
Kad eto ti nje, vadi četku. Malo se zabrinem.
Objasni mi da će me četkati da može usporediti obje strane i vidjeti je li me jednako ošišala.
Još nijedan frizer nije to tako radio ali mislim si, ako ti je tako lakše.....
I počne to četkanje. I traje,traje,traje.
Ravna me, izvlači, upinje se kao da kopa. Kako se teško ravna, žali se ona.
Ma nemoj, mislim ja. Još uvijek nisam previše zabrinuta jer ako me stvarno
izravna planiram samo utrčati pod tuš i opet će biti sve u redu.
No to ravnanje/četkanje i ujednačavanje strana (štric ovde, štric ondje) trajalo je dosta dugo.
Kad sam već pošizila, frizerka je objavila da je sada gotova i pitala me hoćemo li sada
"osušiti kako se spada".
Blenula sam u nju i s užasom promucala "ne!".
Kako se stvar odužila od frizerke sam, savršeno ravna poput Rachel Green, otišla
direktno u grad.
Brinula sam se hoću li naletiti na nekog poznatog i morati objašnjavati što mi se
to dogodilo. Osjećala sam se kao da sam gola i da me svi čudno gledaju.
Oko mene su prolazile cure i žene valovite i kovrčave kose, a ja sam tonula u sve dublju depresiju.
Namještala sam kosu oko sunčanih naočala, a ona je potpuno ravna, samo visila i
bila još neposlušnija nego inače.
Činilo mi se da imam tuđu glavu na ramenima. Pitala sam se da li se tako ljudi osjećaju nakon
transplanta kose ili ekstenzija.
S užasom sam pomislila da moram negdje naći špinu i spasiti stvar, ali na kraju sam ipak odustala
od toga i odlučila da ću stvar obaviti u miru kad se vratim kući.
Kako su sati prolazili nekako sam se privikla na situaciju i počela ju ignorirati.
Obavljena posla vratila sam se kući. Super G se počela smijati ko blesava.
Smočila sam kosu i vratila se u normalu. Odahnuh.
Požalila sam se Mami. Ona je zaključila da frizerka nema pojma i s užasom me pitala
-Jesu li ti se vidjele velike uši kad te izravnala??
-Hvala na brizi, majko - odgovorih dok mi se crnilo pred očima.
Idućeg dana, normalno kovrčava ali bolnog vlasišta, svratila sam do Bake po neke stvari zagubljene u selidbi.
Ona je opsjednuta kosom. Iako je većinu života nosila poludugu
kosu (a la Thatcher) i punđe (Jovanka), imala je i fazu "kosa do riti" pa je vječito nezadovoljna
mojom kosom i redovito me upozorava da mi se kosa ravna, da koristim loš šamopon i slične korisne
stvari koje mi dižu tlak na 200.
-Kad umrem, reci "oprosti Bako što sam rezala kosu".
Da si me vidjela jučer dobila bi infarkt, pomislim. Spasila sam ti život,nezahvalnice.
-Dobro-rekoh- hoću. Ali tek kad umreš, do tada ništa.
Post je objavljen 19.09.2011. u 17:09 sati.