/

srijeda, 23.03.2011.

Zeleni vikend

Petak 16:00 Prvi zadatak za volontere je ukrašavanje šatora i ulaza u luna park koji je ove godine susjed Patrikovom festivalu. Prije nego što počnemo zaprijete nam da ćemo se morati pred kamere za Hrvatsku uživo i odgovarati na pitanja tipa "Koliko dugo volontirate? Što očekujete večeras?" Momentalna paraliza i grašci znoja. Dok Šefica priča za kamere volonteri stoje sa strane kao ukras. Nakon nekog vremena dosadi nam čekanje pa počnemo raditi da sve stignemo obaviti prije otvorenja. Na kraju nas Vlahov i ekipa ništa ne pitaju, nije bilo vremena. 18.00 Mnogo selotepa i papira kasnije svi ukrasi su iskorišteni, a volonteri nezadovoljni. Lanjski ukrasi su bili bolji. Otvoreni smo za javnost, ljudi stižu na kapaljku. Obitelj i susjedi mi javljaju da su me vidjeli na tv-u iako uopće nisam primjetila da nas snimaju. 20.30 Prodavanje irskih antena u rakijarnici, odnosno smrzavanje vani. Prvo je bilo "pričuvaj mi šank na 10 minuta", a onda su me ostavili da se pretvorim u sigu. 21.30 Dosadilo mi smrazavnje vani pa redarim oko pozornice. Konačno se skupila gomila, uglavnom studoši. Razbacuju se na Tribute to Bijelo dugme. Frustriraju me volonteri koji ništa ne rade, a skupili su svoje službene majice. Ja hoću službenu blesavu majicu! Jedva sam ju nabavila lani! Iza 23 idem kući, da malo odspavam prije iduće smjene. Subota 12.00 Čišćenje, razmještanje klupa, puhanje balona. Opet rakijarnica. Prodaja irskih rajfova kreće. 13.15 Čovjek od Cedevite poklanja volonterima ogromni čajnik. Ide jedna kutija čaja na 4 litre vode. Samo treba naći vodu. Najiskusnija volonterka, Zmaj žena, odlazi u potragu za vodom, nalazi ju, zatim nalazi ogromnu kantu negdje drugdje i kompliciranim sustavom molbi, prijetnji i trampe, na kraju nam donosi vodu za čaj. Grijemo se na čašama čaja i proklinjemo glupost. Prelagano smo obučeni jer nam se činilo kao da će biti toplo. Čaj pojačavamo s rakijom. Ostatk smjene nekako mi je u magli. Razmišljam da se kasno navečer vratim i malo partijam, ali svlada me umor. Nedjelja Prije nego što krenem stignem čak i napraviti muffine za desert jer ručam kod prijatelja. Kad dođem pokušavam nešto malo biti korisna, ali drugi volonteri mi kažu da im rušim koncepciju. Sjedamo i brbljamo. Trampimo bonove za hranu i piće za druge proizvode. Ja čekam nastup u 14.30. Konačno je toplo, čak i sunčano, pa stojimo oko rakijarnice da bi vršili fotosintezu. Skompani s barmenom Fićom, počnemo isprobavati rakijice. Uskoro kreću intelektulani razgovori. -Kad budem imao svoju firmu, zvat će se Svemir. -Svemir. Kul. -Odlično. -A ja ću biti....direktor Svemira. -Ahahaha! -Zakon, stari. Nakon nekog vremena dolazi Glavni Irac i žali se da ga je zaštitar sinoć ne samo izbacio iz šatora jer je sjedio na pozornici, već je bio i fizički nasilan. -Kad ga vidim, gotov je. On i ja, danas na parkiralištu. Pokazat ću tom nasilniku! -Polako s tom pivom ako se misliš tući kasnije- upozoravam ga. -U pravu si. Dođi sa mnom, pazit ćeš da se ne opijem do 4 sata. Tada dolaze zaštitari. Promovirana u bebistericu, donosim piće, Colu za mene, pivo za njega. Iako se svakome tko ga je spreman saslušati žali na incident i obećaje tučnjavu kaže mi -Ne smijem se tući, izbacili bi me iz zemlje. Već imam dosje zbog tučnjava. Ovaj ožiljak zaradio sam.... I tako krene scena slična onoj iz Smrtonosnog oružja 3 . Kasnije raspredamo o poslu, životu, organizaciji festivala, karakteru poznatih osoba i o tome tko spava s kim. Prijeti da će iduće godine festival izgledati drugačije. Izjavljuje - Irski ples je samo skakutanje naokolo - Čuvaj se muškaraca koji su opsjednuti mamom i žena koje su opsjednute tatom - Hrvati su tako izluđujuće pasivni ponekad -Moraš znati što želiš u životu i krenuti prema tome U 3 sata konačno počne nastup koji sam čekala. Nakon nastupa idem na ručak kod prijatelja. Ostavljam volontere u rakijarnici. Sutradan prizanju kako volontiranje na šanku ima svojih nedostataka. Uploaded with ImageShack.us

- 14:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #