/
nedjelja, 30.01.2011.
Take me out to the...
nedjelja, 30.01.2011.
Take me out to the...
|
Konačno se dogodio i hokej. Petak navečer, tekma, pivo, kanadske pjesme, 15 000 ljudi u transu. Led pršti pri naglom zaustavljanju, klizaljke svjetlucaju, čuje se ŽBAM kad se dva igrača nabiju na ogradu. Pak se doista slabo vidi, osim kad igrači prijeđu na polovicu terena iznad koje sjedite. Igrači izgledaju kao opaki timovi iz nekog SF filma, graciozni i ubojiti u isti mah. Oprema ih slabo služi, lijevi gol se dvaput morao fiksirati i to je trajalo i trajalo. Bilo mi je malo žao Villacha, da su im priznali ona 2 gola bilo bi malo neizvjesnije. Ovako su ih spljoštili ko žohare. I još je publika skandirala rezultat na njemačkom. I onda vrištala "Villach, Villach, aufwiedersehen!" To boli. Ako ikad uspijem natjerati Bluetooth da proradi, stavit ću ovdje slike s mobitela da dočaraju atmosferu. Nakon utakmice McDonald's nas je publiku častio hamburgerom. Toliko sam bila gladni da sam natjerala ekipu da čeka pol sata dok sam se mic po mic približavala kasi. Nakon toga smo hamburger podebljali hranom iz drugih fast foodova. Možda je to bio samo štos da natjeraju ljude da potroše pare. Daju im nešto za jesti,ali malo, pa pričekaju da požele još. Uglavnom, preporučujem Aladdin u Arena centru. Izlazak= fora. Jest da nas je umorio ko nikad, posebno nakon radnog tjedna, ali vrijedilo je. Dodatak na popis Things to do u životu - probati voziti Zamboni. |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.01.2011.
...
|
Od jučer imam samo jednu baku i jednog dedu. |
- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 11.01.2011.
Foto projekt
|
U filmu Dim Harvey Keitel je vlasnik trgovine cigarama koji ima neobičan hobi. Svaki dan u isto vrijeme dolazi na isto križanje, postavlja svoj stari (analogni i crno bijeli) fotić na tronožac i snima fotografiju. Fotke kasnije pažljivo lijepi u albume i, naravno, pokazuje onima koji su zainteresirani. A oni onda zinu i pomisle "isu-miki, s kakvim se čudakom ja družim!" Shvatila sam da se ponašam kao Harvey. Kad dođem kući fotkam, nenamjerno, uvijek iste stvari. Riva, crkva ova, crkva ona, najnovije rimske iskopine. Po kiši, po suncu, u zimi, u ljeto. Desni profil, lijevi, en face. Još nisam radila usporedbu slika istih stvari, čisto iz straha, ali vjerojatno bi bila zanimljiva. Na koliko fotogragija se pojavljuje mol na rivi? A na koliko je najviši vrh otoka? Koliko fotki je snimljeno s iste točke? Zabrinula sam se da sam postala opsesivno-kompulzivna. -Uvijek slikam iste stvari- žalila sam se prijateljici za kavom. - I ja to radim. Pa nemaš što drugo ni fotkati osim centra -odvratila je. Naravno, to nije točno. Postoje još dvije šetnice. Ali do njih se najbrže dolazi autom. Ne da mi se hodati sat i pol u svakom smjeru pa to otpada. Zato idućeg dana idem u grad s namjerom da snimim stare stvari iz novih kuteva. Na rivi vidim fotografa gradskog portala u akciji i pomislim kako mu je teško jer on za galerije "popodne u gradu" mora slikati stalno ista mjesta, a i ljude. Kad mu se malo približim vidim i što fotka. Dečka koji spava u parkiću na rivi. Smješkam se, a onda i sama fotkam backpackera, s nekoliko strana, kao da je on poznat a ja paparazzo. Fotkam čak i tim mama-kći koji fotka njega. Vidi ljude kak fotkaju dečka koji spava na travi ko da je to velka stvar, jelte. Barem sam ispunila cilj, pronašla sam novi motiv u gradu tog dana.       Uploaded with ImageShack.us |
- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 01.01.2011.
Amerikanka u Zagrebu
|
H. provodi Božić sama u stranoj zemlji. Iako je dosta putovala i svašta vidjela u svojih 40 godina, ovo je prvi put da je negdje otputovala sama. Loše se snalazi. I osjeća. Unajmila je vodič,a prošetala Gornjim i Donjim gradom, obišla Samobor, Zaprešić, Trakošćan, Veliki tabor, čak i Split. Sada ima još tjedan dana do odlaska i ne zna što će sa sobom. Nema s kim popričati, osim s mladim konobarom iz hotela. Njena soba gleda na trg na kojem je svaku večer neki koncert, pa osjeća vibracije u zidovima. To nije toliko ni važno jer slabo spava otkad je došla, pa krati vrijeme videoigricama. U utorak popodne kreće prema multipleksu i gubi se po putu. Tako se upoznajemo, sasvim slučajno. Hodamo do kina i ona mi priča o svom boravku u gradu. -Sve što su mi predložili u turističkom uredu već sam obavila. Osim toga, cura koja radi na pultu loše govori engleski. Ima jedna koja govori bolje, ali ona radi negdje u stražnjoj sobi. Primjećujem da ljudi gledaju u nas. Kao da hodam gradom sa Severinom. - Ne doživljavam to kao rasizam. Više rasizma doživjela sam od drugih Crnaca kad sam se udala prije 20 godina. Moj muž je Srbo-Hrvat. Ipak, danas je drugačije. Mješani brakovi su dosta uobičajeni. Ipak, djeca joj se smiješe i prilaze, a ako se pokuša obratiti nekom odraslom oni samo zatresu glavom i produže dalje. Dolazimo u kino, ali opet razočaranje. Sve što igra u multipleksu je već gledala. -Kad će doći Tron? - Za tjedan ili dva. Dok hodamo natrag prema Trgu iza ugla pojavljuju se čak 3 mlada Crnca i jedna, pretpostavljam, naša djevojka. Djeluje kao njihov neslužbeni vodič, kao što sam ja H-in. H je jako iznenađena i odmah ih pozdravlja. Oni odzdravljaju, ali nezainteresirano. -Oni su Afrikanci- kažem joj, "tješeći" ju idejom da je stvar međukontinentalna. Sjednemo na piće u šator na Trgu. Crtam i pišem po karti grada dok joj dajem ideje. Vidim da nas starčić za stolom do gleda sa zanimanjem. -Kako se snalazi vaša prijateljica?-pita me kad se dignemo. -Nije loše. Objašnjava mi da ju frustrira što one ture turističke koje rade i u zimi ne uzimaju samce. Odnosno, neke ih uzimaju, ako plate za dvoje. Diskriminacija. I cuclanje para. Čini se da je ovo posljednje vrlo uobičajeno. Taksist je naplatio 200 kuna za vožnju od aerodroma. Ulični prodavač vezica za cipele tražio je za jedan par 6 dolara. -Pa nisam blesava, znam da ne koštaju toliko!- kaže frustrirano. Gledam u pod od srama, zatim nudim da joj kupim jedan par. Čudi se koliko su stvari ovdje skupe. -Tenisice koje u New Yorku koštaju 40 dolara ovdje koštaju preko 100! Nemam logično objašnjenje za ovo, pa samo suosjećajno kimam. -Osim toga, većina tenisica je dosadno crna. H. voli šareno, voli neonske boje. -Ljudi se u pravilu trude ne isticati -pokušavam joj objasniti. Onda smislim nešto za što se nadam da će ju malo razveseliti. -Što kažeš na još jedan izlet na obalu? Ja idem doma u četvrtak, pa možeš sa mnom. -Koliko sati se putuje? -3 i pol. -Ma daj,predugo. Za 3 sata stignem do Atlantic Citya. Osim toga, više mi se ni ne da ići okolo samoj. Još nekoliko dana i idem doma. U četvrtak ju vodim na tečaj engleskog, čisto iz zafrkancije. Dobro se zabavlja,a moji šulkolege joj daju i ideje što bi mogla raditi u gradu. Odlučuje se za izlet u Ljubljanu. Po putu do Glavnog kolodvora srećemo još jedog mladog Crnca. Ovaj ju ni ne odzdravlja. -On si misli "ja sam hrvatski Crnac, a ti si strankinja". Uopće me ne šljivi! Stajemo u Pan peku. -Snimi me na trgu-kaže mi dok mi dodaje fotić -Ali čekaj da sakrijem ovu štrudlu od jabuka da ne ispadnem tipična Amerikanka koja uvijek nešto jede. Po putu do kolodvora provjeravamo ima li organiziranih tura ili barem prijevoza za Plitvice. Nema u zimi. Ja odlazim doma za Božić, a H. nastavlja pratiti loša karma. Idućeg dana konačno pronalazi autobus za Mirogoj,do kojeg je već pokušala stići pješke, ali ima problema s vozačem. U ponedjeljak kreće kući. Ne stiže daleko. Istočnu obalu zameo je snijeg i letovi su otkazani. U Beču ju smještaju u hotel s 5 zvjezdica. Barem nešto. Na Staru godinu konačno dolazi kući. Bez prtljage. Ostala je u Austriji. |
- 20:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
