/

utorak, 11.01.2011.

Foto projekt

U filmu Dim Harvey Keitel je vlasnik trgovine cigarama koji ima neobičan hobi. Svaki dan u isto vrijeme dolazi na isto križanje, postavlja svoj stari (analogni i crno bijeli) fotić na tronožac i snima fotografiju. Fotke kasnije pažljivo lijepi u albume i, naravno, pokazuje onima koji su zainteresirani. A oni onda zinu i pomisle "isu-miki, s kakvim se čudakom ja družim!" Shvatila sam da se ponašam kao Harvey. Kad dođem kući fotkam, nenamjerno, uvijek iste stvari. Riva, crkva ova, crkva ona, najnovije rimske iskopine. Po kiši, po suncu, u zimi, u ljeto. Desni profil, lijevi, en face. Još nisam radila usporedbu slika istih stvari, čisto iz straha, ali vjerojatno bi bila zanimljiva. Na koliko fotogragija se pojavljuje mol na rivi? A na koliko je najviši vrh otoka? Koliko fotki je snimljeno s iste točke? Zabrinula sam se da sam postala opsesivno-kompulzivna. -Uvijek slikam iste stvari- žalila sam se prijateljici za kavom. - I ja to radim. Pa nemaš što drugo ni fotkati osim centra -odvratila je. Naravno, to nije točno. Postoje još dvije šetnice. Ali do njih se najbrže dolazi autom. Ne da mi se hodati sat i pol u svakom smjeru pa to otpada. Zato idućeg dana idem u grad s namjerom da snimim stare stvari iz novih kuteva. Na rivi vidim fotografa gradskog portala u akciji i pomislim kako mu je teško jer on za galerije "popodne u gradu" mora slikati stalno ista mjesta, a i ljude. Kad mu se malo približim vidim i što fotka. Dečka koji spava u parkiću na rivi. Smješkam se, a onda i sama fotkam backpackera, s nekoliko strana, kao da je on poznat a ja paparazzo. Fotkam čak i tim mama-kći koji fotka njega. Vidi ljude kak fotkaju dečka koji spava na travi ko da je to velka stvar, jelte. Barem sam ispunila cilj, pronašla sam novi motiv u gradu tog dana. Uploaded with ImageShack.us

- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #