Konačno se dogodio i hokej.
Petak navečer, tekma, pivo, kanadske pjesme, 15 000 ljudi u transu.
Led pršti pri naglom zaustavljanju, klizaljke svjetlucaju, čuje se ŽBAM kad se
dva igrača nabiju na ogradu.
Pak se doista slabo vidi, osim kad igrači prijeđu na polovicu terena iznad koje sjedite.
Igrači izgledaju kao opaki timovi iz nekog SF filma, graciozni i ubojiti u isti mah.
Oprema ih slabo služi, lijevi gol se dvaput morao fiksirati i to je trajalo i trajalo.
Bilo mi je malo žao Villacha, da su im priznali ona 2 gola bilo bi malo neizvjesnije.
Ovako su ih spljoštili ko žohare. I još je publika skandirala rezultat na njemačkom.
I onda vrištala "Villach, Villach, aufwiedersehen!"
To boli.
Ako ikad uspijem natjerati Bluetooth da proradi, stavit ću ovdje slike s mobitela da
dočaraju atmosferu.
Nakon utakmice McDonald's nas je publiku častio hamburgerom. Toliko sam bila
gladni da sam natjerala ekipu da čeka pol sata dok sam se mic po mic približavala kasi.
Nakon toga smo hamburger podebljali hranom iz drugih fast foodova.
Možda je to bio samo štos da natjeraju ljude da potroše pare.
Daju im nešto za jesti,ali malo, pa pričekaju da požele još.
Uglavnom, preporučujem Aladdin u Arena centru.
Izlazak= fora. Jest da nas je umorio ko nikad, posebno nakon radnog tjedna, ali vrijedilo je.
Dodatak na popis Things to do u životu
- probati voziti Zamboni.
Post je objavljen 30.01.2011. u 22:29 sati.