/

ponedjeljak, 25.10.2010.

Plodovi zemlje

Masline berem, u prosjeku, svakih 15 godina. Znači, prošle srijede bio je to jubilaran drugi put. Prvog branja sjećam se mutno, najviše sam zapamtila to da je teško isprati mrlju od zgnječene masline. Otac je od jutra u polju naporno radio, penjao se po ljestvama, vukao tende, prljao se, grebale su ga grane i trava.... Nije to lako, ali njemu je zabavno. Živio je i radio u velikim gradovima, pa ga sad zabavlja vratiti se u polje, na svjež zrak. Baka i ja smo ga odlučile posjetiti oko podneva. Vidjeti kako mu ide, navijati sa strane. Naš dolazak je shvaćen vrlo ozbiljno, pa su nam u trenu uvalili da radimo. Tri i po ure kasnije smo završili,odahnuli, pobacali lišće iz kose i masline iz zavrnutih nogavica i sjeli na ručak-domaći pršut, fetasti sir i ulje, naravno. Nilad ranije nisam stavljala ulje na sir. Stvarno je fino. Navečer,dok smo jeli mandarine, stigla je isplata u ulju za radni dan. Baku i mene su brojili kao jednog radnika (škandal!), pa je moj dio 2,5 deci novog, još mutnog i zelenog ulja. Tko želi probati što sam nabrala, nek se javi. Uploaded with ImageShack.us

- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #