/

ponedjeljak, 02.08.2010.

Ribarenje

Izlet brodom i noćni ribolov. Nakon mnogo ljeta koje smo provele s čežnjom razmišljajući o ovome, Super G i ja smo ove godine konačno odlučile da je sada pravo vrijeme. 19:00 Krećemo! Nazdravljamo domaćom rakijom od smokava. Na legendarniBrod se ukrcala paneuropska ekipa, ima Norvežana, Talijana, Nijemaca, čak i jedan Rus. Postoji čak i jugoslavenski blok (Slovenac,Srbin i Makedonac) Odmah navaljujemo slikavati, ko pravi turisti. Prvi put vidim Punat s mora pa sumanuto klikam da ovjekovječim svaki centimetar plaža. Jedina sam u trapericama, svi ostali su u hlačicama, uključujući posadu. Osjećam se ko neki Australac ili Afrikanac koji se pri prvom posjetu Europi odjenuo u parku. 20:25 Izašli smo iz uvale sretno i neokrznuto, unatoč gustom prometu. Uz predjelo uživamo promatrajući južni dio otoka. Kapetan objašnjava GPS, Fishfinder i radar. Osim toga priča horor priče o izletnicima koji preko vikenda polože tečaj za skipera i zatim dođu na more i voze ko budale. Stajemo i bacamo mreže na dno, nadajući se da ćemo uloviti nešto za večeru. Sunce zalazi, nebo je crveno i žuto, a i more dobiva crvene pramenove i izgleda kao površina nekog neobičnog planeta u SF filmu. 21:15 Užasno mi je drago što imam traperice i čudim se kako se ostala ekipa nije već sledila. Na svim površinama zgodnim za sjedenje stvorila se rosa pa radije stojimo. Nijemica (12) bacila je oko na vršnjaka domoroca. On ne priča njemački, ona ne zna hrvatski. Tragedija. Pojačana time što ga posada zafrkava kad stigne. Granica mora i kopna izbrisana je kao gumicom, obzor djeluje čudno. U blizini drugi brodovi love ribe snažnim svjetlom. 22:10 Showtime. Sjedamo u krug i blicamo dok se izvlači mreža. Izvlači se, izvlači, izvlači, izvlači.....izletnici su sve zabrinutiji i pitaju se zašto nisu večerali prije ukrcavanja. Onda konačno-pljas! Na (umetni ispravnu riječ za zadnji dio broda) slijeće mreža puna koprcavih, mokrih i sluzavih stvari. Ipak ćemo večerati! Posada u hipu odvaja škampe, osliće i ostale jestive stvari i filetira ih. Pokazuju nam otrovnu ribu pauka i upozoravaju na nju. Dečko domorodac iz mreže vadi i Nijemici poklanja malenu morsku zvijezdu. Zavidna sam. Pokušavam i ja pronaći neku. U međuvremenu ribe se koprcaju kao blesave. Njihova patnja me baš i ne pogađa, ali mi je žao rakova i sipa. Razmišljam o tome da postanem veganka. Kašete jestivih stvari putuju u kuhinju, male ribe i rakovi bacaju se natrag. Jedan mornar objašnjava "Ove stvari jedu samo Talijani". Prostire se stol. 23:00 Segregacija. Stranci se gužvaju u salonu, Jugoslaveni su komotni vani. Riba odlično miriše, već smo gladni. Za stol stiže vino, voda, restani krumpir, ogromni škampi i prženi oslići. Najmekša riba....ikad! Mmmmmmmm........ 00:20 I dalje sam gladna. Trebala sam obilnije ručati. Blizu smo luke. Jedan mornar razmjenjuje s izletnikom iskustva oko pripreme svadbe. Norveško-hrvatski par se odlučio vjenčati ovdje jer je jeftinije. Čak i ako svi Norvežani doputuju. Mozak mi se kuha od te informacije. Ostali mornari sa zanimanjem gledaju kako će se kapetan parkirati, vele da je dosta popio. Svi se hvatamo za galve. Kapetan se parkira bez greške. Pozdravljamo posadu i izletnike. Skupljam nepopijenu rakiju sa stola kao neki alkić i sa čašom odlazimo u noć. U potragu za pekarom.

- 14:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #