/
utorak, 28.07.2009.
Promocija
utorak, 28.07.2009.
Promocija
|
7:00 Majka i baka se dižu i rade ručak 7:30 Ustaju Deda, Otac, Pas i Mačka. 8:00 Nevoljko se dižemo SuperG i ja. Doručak, tuširanje, gledanje kaubojca na prvom programu. 9:50 Nakon žustre rasprave o količini i vrsti cvijeća potrebnih za tu svečanu prigodu, Majka i Baka odlaze u potragu za cvijećem u centar, zaboravivši isključiti ručak. Mnoštvo ljudi koji također idu na promociju vidi njih s buketima, osjeća se golo, pita ih gdje je najbliža cvjećarnica i u trku troši pare. Baka i Majka ne traže proviziju od cvjećara. 10:10 Isključujemo ručak i spremamo se ubaciti u auto. Otkrivamo da je Pas pobjegao iz kuće u vrt. Trčim za njim i vraćam ga u kuću. 10:30 Parkiramo u centru. Super G i ja iskačemo iz auta i trčimo na fax. Kasnimo! 10:40 Otac i Deda došetali na fax. 10:45 Panično se preobuvam u štikle, nalazim sobu za presvlačenje i nabacujem na sebe prvu togu koju vidim. Jurim natrag u svečanu dvoranu, provjeravam nalazi li se na stolu tuljac s mojim imenom i zatim odjednom, nemam više ništa za raditi. Sjedam uz jedinu kolegicu iz generacije koja je prisutna na ceremoniji, i to u prvi red. 11:05 Počinje, počinje! Himna, govor rektora. Apsolutno ga ne slušam. Još jedan govor. Taj je ljepši pa ga slušam. U dvorani je vruće iako su otvoreni svi prozori i balkonska vrata, svi togonosci se kuhaju. Dvorana je puna i moji, koji stoje otraga, ne vide apsolutno ništa. Kraj vrata vidim prijateljicu iz škole koja fotka za portal. Pokušavam joj privući pažnju žestokim mahanjem, ali ne kuži me. Kreće čitanje 95 imena. Jednom rukom držim kapu s kojom se pokušavam rashladiti, drugom rukom plješćem. Slovo prije mog koncentriram se na to da a) čujem svoje ime 2) se ne spotakem pri ustajanju. 11:25 Prozivaju me ! Jen , dva, tri, korak, korak, korak, primi tuljac, rukovanje, rukovanje, rukovanje, rukovanje, rukovanje, potpis. Sjedam na mjesto. Kvragu, nisma odradila jedno rukovanje (sa ženom iz referade)! Konačno se uspijevam rashladiti. Stavljamo kape za završni dio, a one se čak i drže na glavama. Oko podneva stvar je gotova i slikamo se s rektorom i ekipom. Kolegica i ja opet, za promjenu, stojimo u prvom redu i osjećamo kao face dok blješte fotići sa svih strana. 12:05 Počinje slikanje u togi i kapi s roditeljima. Zastupljeni su svi kutevi dvorane i balkon s posebnim naglaskomna more. Kolega promovent koji se slikava na drugoj strani balkona dovikuje svom službenom fotografu "Pusti mene, glavno da se more vidi!". 12:25 Slikavanje ispred faksa (tj. na rivi) s roditeljima u svim kombinacijama i pozama. Pazimo da se što bolje vidi more. Shvaćam da su se apsolutno sve spone između faxa i mene prekinule. S dubokih uzdahom stavljam sunčane cvike i u štiklama nabadam obalom do auta. 12.50 Majka i Baka odlaze kupiti kolače. Oststak ekipe vraća se kući i potajno nazdravlja rakijicom od višanja. 14:00 Ručamo. 14:35 Žderemo kolače. 15:00 Jaučemo od prejedanja. 17:00 Razmišljanja o životu. Surfajući otkrivam sebe na jednoj fotki na portalu. 19:25 Gledanje i fotkanje masovnog skoka s rive. 20:30 Opijanje. |
- 16:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
