/

ponedjeljak, 08.12.2008.

Under construction

Kupila sam si skupu stvar, platila ju u kešu, nisam dobila popust, a na instalaciju i korištenje čekam mjesec dana. Nisu krokodilske čizme, nije plazma tv, ni Iphone nego zub. Naime, već dugo,dugo, dugo zbog patim od osjećaja dentalne neadekvatnosti. Smiješim se kao Victoria Beckhma, frfljam dok pričam. Iako je moj problem bio riješen i to najbolje što se moglo, obećala sam sebi da ću prvom prilikom uložiti u još novo, još skuplje rješenje. Zadnja plaća realizirala je sve moje najtaštije želje, ali one su donijele i nove probleme. Otkad je počelo zahvat tj kontrukcija, govorim kao trbuhozborac, a smiješim se sitnije nego ikad prije, ukoliko se ne zaboravim. Ipak, svjesna sam da ću se uskoro, zahavljujući napornom radu šačice odvažnih zubara, moći smiješiti kao mačak iz Alise, pa sam se počela psihički i fizički pripremati na to. Neki dan počela sam predano trenirati. Nisam koristila ogledalo, da se ne prepadnem. Eksperimentirala sam s raznim duljinama i širinama osmjeha, ali i bez ogledala znala sam da jednstavno nisu u redu. Zatim sam počela dodavati druge varijable- razne položaje obrva, emitiranje određenih vibri, (ne)boranje čela, pomicanje nosa. Ubrzo sam iste varijable počela oduzimati, ali stvar i dalje nije klapala. Očajna, konačno sam stala pred ogledalom. I zatim sam ih vidjela. Sve. Pristojni osmjeh utjerivača dugova, glamurozni smile drogirane dive, pokazatelj umiljatosti prodavača osiguranja, displej zubića Libress hostese, te ultraprirodnu I-ja-koristim-Dontodent-pastu-nuspojavu veselja. I tada sam spoznala dentalnu tgu pregolemu. Čak ni sa skupim savršenim zubima nekim ljudima jednostavno ne stoji smiješak mačka iz Alise. Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 10:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #