/

ponedjeljak, 06.10.2008.

Felicity se omužila

Mjesec dana hvalila sam se uokolo kako idem na svoje prvo pravo vjenčanje.
Onda me Super G upozorila da mi to baš i nije prvo vjenčanje- jednom sam
bila na crkvenom vjenčanju, jednom na afterpartyu, a feštala sam i na i djedovoj svadbi.
Ipak, vjenčanje od ovog vikenda imalo je sve potrebne sastojke da bih ga smatrala
"pravim"-
okupljanje kod mladenaca, plus 100 ljudi, bijela vjenčanica, ples do zore, ružmarin,
suvenir, 5 jela, bend (zapravo 2 benda)...

Plus, kako smo Super G i ja pratili ljubavnu priču gotovo od samog početka, vjenčanjusmo se posebno veselile.
Nakon kišnog i hladnog početka dana stižemo na pre-party baš u vrijeme kad se razvedrilo.
Uzduž ceste gomila automobila okićenih s balonima, a na svakom krovu boca rakije.
Ručno oslikana by otac mladenke. Preskačem lokvice, a već u dvorištu kod mladenaca
desi se peh- zgulila mi se guma s lijeve pete. Čujem zvuk svojih koraka, ništa-tup, ništa-tup,
i totalno se sramim što zvučim kao jednonogi gusar.

Križno rebrasti svod, barokni namještaj, malko hladnjikavo.
Fotke nam loše uspijevaju jer iako je dosta mračno mladenci su u punom sjaju kamere.
Jedina svjetovna pjesma svirana na orguljama je Cesarica.
Pokušavam se sjetiti jesu li me štikle uvijek klale ili se samo ovaj put čudno ponašaju.

Izlazimo van i na prilazu mrtvačnici, kako bi crkva bila u pozadini, okidamo grupnu snimku,
takozvanu vatrogasnu, pa trčimo u hotel.
Super G i ja hvatamo loša mjesta, u slijepom crijevu dvorane gdje ne vidimo mladence,
ali nakon što počne posluživanje otkrivamo čari smještaja- imamo masu hrane samo za sebe.
Štikle prestau bit teško podnošljive, možda zato što su stopala toliko iskrivljena da su
ugodno utrnula. I onda mi još vosak pokapa torbicu.

I tako kreće - kolači, palačinke, juha, plata, svinja, janje, gulaš s nemoguć dobrim knedlama na
pari.....ne mogu pojesti od svega koliko bih htjela jer želim probati sve.
Žao mi je što nemam tuperver.
Izmjenjuju se tamburaši i pop-rockeri, mladenci su cijelu noć na nogama ko da su na steroidima.
Uvijek dosljedna, ne plešem u javnosti, ali činim fatalnu grešku koja je odmah ovjekovječena-
nekako se nalazim u djevojačkom kolu na Severininu pjesmu o prijateljicama.
U ponoć nastaje urnebes- Mladenac je Mladenki priredio iznenađenje- doveo je njenog
novog omiljenog pjevača i njegov bend. Mladenka plače od sreće, i meni oči zasuzile
od romantike trenutka. Nastavlja se ples, gomila gubi sve kočnice, hotel se trese od vibracija.

Zatim počinje interaktivni dio- torta, pa hvatanje buketa i podvezice.
Prvi put prakticiram hvatanje buketa, a sve žene u grupi uopće mi nisu dobar uzor, kad
je buket krenuo prema nama, skoro su se razmaknule.
U drugom bacanju herojski ga hvata Super G, nakon čega pleše s Tipom od Podvezice.
Pred kamerom, naravski.
Sada je totalno traumatizirana.

Oko 3 sata već jako osjećam posljedice tjedan dana neispavanosti, ali hrabro skidam štikle iza 4,
a odlazim spat tek blizu 5.

I tako se Fellicity Shagwell omužila, kako bi rekla Marisi

Dobro je bilo.
Još nisam došla sebi od svog prvog pravog vjenčanja.
Dok vi ovo čitate, ja tvrdo spavam.



Kao bonus, jedan dobar citat o vjenčanjima.....posebno mi je simpatičan zato što nijedno vjenčanje na
koje sam išla nije bilo nimalo slično smijeh:
What am I doing? Weddings are insane torture con¬cept. Torture-victim guests (though not, obviously,
on same scale as Amnesty International clients) dressed up to nines in weird things such would never
wear normally e.g. white tights, having to get out of bed practically in middle of night on Saturday morning,
run round house shouting 'Fuck! fuck! fuck!' trying to find old bits of wrapping paper with silver on, wrap up
bizarre unnecessary gifts in manner of ice cream- or bread-makers (destined for endless recycling amongst
Smug Marrieds, as who wants to lurch home at the end of the evening and spend an hour sieving ingredients
into giant plastic machine, so when wake up in morning can consume entire giant loaf of bread on way to work
instead of buying chocolate croissant when get cappuccino?), then drive 400 miles, eating petrol-station wine
gums, vomit in car and be unable to find church? Look at me! Why me, Lord? Why? Looks as if have started
period in weird backwards-way-round way on dress.



- 09:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    





I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed,
or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed.
You know, as a career, I don't want to do that.

(John Cusack, Say Anything)




Stats Creative Commons License
candy store by Candy Kane is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Croatia License.