|
|
U rano kišno popodne dvoje pospanih novinara filozofiralo je o bitku. Dobro, ne baš o bitku, ali o poslu i novcu, odnosno budućnosti. Mladi Novinar iz priče je apsolvent dva fakulteta, a da nije novinar volio bi biti profa. (Luđak!) U novinarstvu, upozorava, nema slobodnog vremena i nema para. To se mora raditi iz ljubavi. Nešto slično sigurno ste čuli više puta, ali to je zaista istina, ma koliko ofucana. Samo oni koji nemaju privatnog života već desecima godina postali su face. I zato, kad je Novinar pitao svoju kolegicu Honorarku želi li se i dalje baviti time, ona je poput svakog nedefiniranog ljenčine rekla "Još uvijek razmišljam". I bi ju sram. Al što se može. Neki se mogu obavezati, neki ne. Pokušala mu je objasniti da je sada, kad je preživjela honorarstvo bez živčanog sloma, toliko sama sebi važna i sposobna, da uopće ne razmišlja o razvijanju karijere u pravocrtnoj liniji, već se pita što još postoji out there. A onda je priznala i da joj je dojadilo ne imati para, pa razmišlja o tome da radi glupe poslove koji su više plaćeni. I totalno se zakopa ovim izjavama. Novinar je zatim upozorio, vrlo pristojno i dobroćudno, da nije dobro posao raditi samo zbog novca. Što je također istina. Honorarka je kimnula. I pomislila kako bi konačno željela otputovati na koncert u Škotsku. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |