/
ponedjeljak, 30.04.2007.
Grešni užici
ponedjeljak, 30.04.2007.
Grešni užici
|
Rolling Stone je ovog mjeseca u svojo rubrici Rock daily objavio top listu 25 grešnih užitaka- izvođača koje volimo slušati, ali ne želimo to priznati. Naravno, popis je sastavljen glasovima čitatelja. Izdvajam najbolje- #25 Britney Spears, #18 Wham, #15 Simply red, #9Bon Jovi, #7 Foreigner, #6 Boston, #5 Chicago #4ABBA, #1Rush Nagnalo me na razmišljanje o svojim grešnim užicima.... Filmovi: Austin Powers,Underworld,Rocky, Terminator,Rambo,Karate Kid, Smrtonosno oružje, Umri muški, komedije 80ih Glazba : preko nekoliko albuma Corrsa, 20ak mp3a Bon Jovia, par pjesama Luke Nižetića, par pjesama Škore, svi albumi Spiceica, Wham&George Michael, 1 mp3 Jessice Simpson Knjige : Male žene, Possession Ostalo: Dora, Eurosong  |
- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 24.04.2007.
Proljeće
|
Ja sam Candy, a sve oko mene je proljetno ludilo *Zmije, krpelji, šparoge **Anticellulitne kreme, preparati protiv mitesera, UN dijeta, nove frizure ***Kupovanje cipela, kratki rukavi, kupaći kostimi, sladoledi, kreme za samotamnjenje, turisti iz Japana, izložba pasa ****William&Kate, predsjednički izbori, premijerova bolest, pucanjva na koledžu, vremenske nepogode |
- 17:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.04.2007.
(ne)Piši, (ne)piši mi
|
Pitanje : Kako održavati kontakt s prijateljima koji žive u drugim gradovima / zemljama ? Odgovor: Lakše nego u doba slomljenih kotača i drumskih razbojnika. Danas imamo avio-poštu, sms, mms, email, chat i svu silu razglednica i čestitki. Naravno, neki ljudi ne vole elektroniku. Srećom, postoje alternative. Ako ti se ne da tipkati, piši ili zovi. No što ako ti se ne da ni to ? Zadnjih godina neugodno često vodim ovakve razgovore : X: Kako se tvojoj prijateljici Didi sviđa studirati u Walesu ? Ja: Valjda joj se sviđa. Otkad je otišla u Wales javila mi se svega s dva forwarda. :P X: Što se ikad dogodilo s tvojom frendicom Agnethom iz Švedske ? Ja : Nemam pojma. Nismo se čuli već par godina. Svaki put kad bih ju lijepo zamolila da mi napiše mail ili pismo ili što god, da znam da je među živima, ona bi rekla da počne pisati i prestane jer ima toliko puno stvari o kojima mora pisati..... Iako je studirala novinarstvo nema pojma o kratkim formama. I razglednice su joj izgledale kao eseji..... :P Nakon takvih razgovora obično oštro porazgovaram sa sobom i zaključim da postoje 2 objašnjenja za ovakvo ponašanje - ljudi se ne žele javiti meni - ljudi pate od poremećaja koncentracije Što se prvog objašnjenja tiče, znam da se ti ljudi ne javljaju ni drugima, a ne samo meni. Plus, nisam toliki egoist da zaista povjerujem da me svi ne vole. Ako je drugo objašnjenje na tragu istine, bojim se da puno ljudi oko mene pokazuje simptome ADD-a (PK po naški). Na primjer, često tražim e-palove. Na oglas mi se javi dosta ljudi, a ja za drugi krug odaberem one koji djeluju bar mrvicu usredotočeno. Redovito u drugi krug, uza sve moje napore, upadne masa ljudi koji - mi prestanu pisati nakon 3 do 5 mailova -počinju mailove s "ovdje se ništa ne događa..." a završavaju s "ne znam o čemu bih više pisao...." i ubrzo posve prestanu pisati. Zabrinjavajuće. Zašto mene uvijek zapadnu oni kojima fali volja, koncentracija i vrijeme? Zašto mi se uopće javljaju i vuku me za nos ??? Ako kao ja patite zbog toga što su vam prijatelji ili poznanici totalno neusredotočeni, pokušajte s ovom novom forom. Ovaj vikend pročitah kako je nakon tečaja Engleskog jezika jedan polaznik poželio ostati u kontaktu s kolegama, no pretpostavio je da će oni biti previše lijeni da mu pišu, pa je smislio Godišnji upitnik. Većinom se stavljaju kvačice kraj točne tvrdnje. Vlastitu verziju upitnika poslat ću Agnethama i Didima u mom životu već ovaj tjedan. Ako se ne udostoje nažvrljati par kvačica, prestajem se truditi zauvijek.  |
- 07:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 10.04.2007.
Telenovela
|
Priča počinje dolaskom mlade i lijepe Belicie s obale u glavni grad Meksika na studij. Vrlo brzo nakon dolaska upoznaje naočitog Iaga i oni postaju par. Veza im je stabilna i jedino što baca sjenu na tu naoko idealnu situaciju je Iagova ljubomora na Beliciine muške kolege. Deset godina kasnije. Zaplet se zapliće. Belicia se nakon fakulteta zapošljava u poznatoj meksičkoj tvrtci. Njen posao zahtijeva mnogo putovanja. Iago se sve teže nosi s tim. Često ima ljubomorne ispade. Provjerava ju i kontrolira. Belicia konačno uviđa da je vrijeme da ga ostavi. Iseljava se iz njihovog stana i odlazi prijateljima. Iago ju stalno naziva, prijeti, slijedi i čita joj e poštu. Belicia daje otkaz i vraća se u roditeljski dom na obali. Pronalazi novi posao i ubrzo upoznaje naočitog trgovca Miguela, koji se nedavno odselio od žene. Postaju dobri prijatelji, a zatim i par. Iago se vrlo brzo ženi s promiskuitetnom Sabinom i postaje otac. I dalje povremeno uznemirava Beliciu. Ona i Miguel uživaju zajedno dok ne počnu pravno-imovinske zavrzlame vezane uz Miguelov razvod, koje ga prisiljavaju da oteže s finaliziranjem razvoda. Belicia sve teže to podnosi. Silno se želi udati i imati djecu i ne može više na to čekati jer ima već 32 godine. Čini joj se kako se svi njeni prijatelji skućuju, a samo ona još nema ništa. Napušta Miguela ne videći budućnost njihove veze. Upoznaje naočitog Francesca, koji se ludo zaljubi u nju. Miguel finalizira razvod, no nju to više ne zanima. Očajni Miguel moli Belicinu prijateljicu Garabinu da razgovara s Beliciom i saznati što ju je točno smetalo u njihovoj vezi i postoji li šansa da mu se vrati. Miguel i Garabina razvijaju taktiku dok Belicia uživa s Francescom. Miguel saznaje da Belicia trpi osudu okoline zbog toga što ga je ostavila i kaže Garabini da više ne posreduje za njega kod Belicie. Vraća Belicii njezine stvari i moli ju da se ni ne pozdravljaju kad se vide na ulici.......... Tiempo&opciones Continuará... |
- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.04.2007.
Duhovi prošlosti (redux)
|
Moja najnovija prijateljica u kvazi-rodbinskoj je vezi s mojom suučenicom iz osnovne škole. To me iznenadilo. Toliko dugo nisam vidjela nikog iz osnovne, da mi se počelo činiti da ne živim u omanjem gradu. Osim toga, uspješno sam zaboravila kako mi je jadno i bijedno bilo u osnovnoj. Možete misliti kako sam se iznenadila kad sam čula da je povijest vrlo živa,zdrava i nepokopana. Ta najnovija moja prijateljica, Diana, rekla mi je prije nekoliko mjeseci da poznaje NJU, Supersoničnu plavušu iz mog razreda, te da se ista vratila u Grad. Skoro sam pala sa stolca. Zatim sam se počela smijati. Kratki sažetak za neupućene : Supersonična plavuša je plavokosa,plavooka, sisata štreberica iz mog razreda u osnovnoj školi. Nikad nije imala nikakvu drugu ocjenu osim 5. Sumučenici su joj zavidili, profesori ju obožavali. Vladala je školom i bila nepodnošljivo savršena, do vrhova svoje duge plave kose. Tijekom kasnijeg školovanja redovito sam nalijetala na loše kopije nje, Supersonične plavuše. Te kopije nikad nisu bile toliko strašne ni uspješne kao ona, ali to ne znači da se nisu trudile. Znala sam da ću jednog dana opet čuti za nju, vjerojatno kad bude primala Nobelovu nagradu. To se i dogodilo. Završila je faks i vratila se u Grad,iako bi karijeru vjerojatno lakše gradila u Središtu Zemlje. A onda, nedavno, čak mi se i ukazala. Diana i ja smo bile u kazalištu, i čavrljale s poznanikom u predvorju. Kao u filmu, digoh pogled i vidjeh NJU, Supersoničnu plavušu, kako stoji nekoliko metara ispred nas. Gotovo ista kao prije 10 godina, ali mršavija, kraće kose,zrelijeg izgleda. Šok. Objasnih Diani da ne želim pričati sa SP, te da ju moramo izbjeći nakon predstave. To smo i uspjeli. Razlog za to sve vrlo je jednostavan, blesav i bolan : ne želim se uspoređivati s njom. Ne želim da ONA zna da je moj faks -12 prema njenom i da me pobjeđuje u velikoj životnoj utakmici. Ne želim priznati da godine štrebanja stvaraju bolju budućnost. Ne želim pričati o poslovima koje nemam i karijeri i svesti cijelih svojih 10 godina života u 2 neuzbudljive rečenice. Sve to već osjećam kad se nađem s jednom prijateljicom iz srednje, osobom do koje mi je stalo. Takvo poniženje zaista ne treba proživljavati i pred simbolom svoje akademske traume i najtežeg razdoblja u životu. Dok smo se vozili u noć vidjesmo nju, Supersoničnu plavušu,kako stoji s ocem na semaforu. Otac je star i svojoj kćerku je odgajao kao akademski nacist, ali mu se i isplatilo. Od njegove 3 kćeri ova je ostvarila najviše- postala je dr.Supersonična plavuša. Stari, svaka ti čast. Prije ili kasnije vidjet ću ju opet. To je neizbježno u malom gradu. Pitam se hoće li me prepoznati. I što ću učiniti tada. |
- 08:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
